"Danas svaki Hrvat koji iole drži do sebe, svoga katoličkog i demokratskog ugleda u društvu i državi, ima barem tri-četiri duše. Takav mnogodušni domoljub vrlo teško može izbjeći kontakt s mnogodušjem drugih znamenitih sunarodnjaka. Prigodom svakog takvog susreta poželjno je aktiviranje ‘odgovarajuće duše’ iz spremišta vlastitog mnogodušja… Umjesto normalnog pluralizma izvan sebe živimo taj nenormalni pluralizam unutar sebe, i mene, s obzirom na posao kojim se pokušavam baviti, mnogo više zanimaju nijanse tog istinskog ‘duševnog’ pluralizma u nama nego devijacije lažnog političkog pluralizma izvan nas.", zapisao je Mate Matišić u svom adventskom dnevničkom zapisu “Smradovi štalice” (Kolo, br. 4/1997).
Scensku materijalizaciju sve izneseno dobilo je u tekstu Svećenikova djeca, a što ga na scenu HNK Split postavlja Božidar Violić.
Radnja je drame slijedeća:
U jednom dalmatinskom otočnom gradiću katolički svećenik don Fabijan zavidi drugom na popularnosti među građanima. Nakon što je Papa odredbom dopustio uporabu kondoma u nekim slučajevima, svećenik počinje bušiti kondome koje bogobojazni trafikant Petar prodaje na svojem kiosku. Marin, pobožni mjesni ljekarnik, udružuje se s njima i počinje podmetati vitaminske tablete umjesto kontracepcijskih pilula u svojoj ljekarni.
Trojica urotnika doslovno dokidaju kontracepciju na otoku, a kako broj neželjenih trudnoća raste, don Fabijan daje sve od sebe kako bi uvjerio parove da se vjenčaju na pravi kršćanski način. Status don Fabijana kao svećenika počinje rasti. Vijest o demografskoj eksploziji na otoku daleko se čuje, strane TV postaje i parovi bez djece počinju pohoditi ovaj mali dalmatinski otok. Kada policija krene istraživati nestanak trudnice, a političari preispitivati eksploziju otočke stope nataliteta, don Fabijan shvaća da su stvari izmakle kontroli. Tijekom sakramenta ispovijedi svećenik se nađe u krizi vjere...