Rođen je 1931. godine u Splitu, gdje je završio klasičnu gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je studij romanistike te režiju na Akademiji za kazališnu umjetnost.
Nakon završenog studija angažiran je na Radio Zagrebu, od 1959. do 1972. stalni je redatelj u Zagrebačkom dramskom kazalištu - Dramskom kazalištu "Gavella", istodobno je nastavnik glume na Akademiji dramske umjetnosti, a zatim i profesor i pročelnik Odsjeka režije.
Početkom 1979. prešao je u Zagrebačko kazalište mladih gdje je, najprije kao umjetnički direktor, a zatim kao dramaturg i redatelj, djelovao do odlaska u mirovinu 1999.
Bio je nastavnik-gost na državnim dramskim školama u Švedskoj (1973. i 1974.).
Na pozornicama hrvatskih kazališta postavio je osamdesetak dramskih i opernih naslova. Ključna mjesta hrvatskog kazališnog izričaja predstavljaju adaptacije i režije Šenoine "Ljubice", Marinkovićeva "Zagrljaja" i "Glorije", Brešanova "Hamleta u selu Mrduša Donja", Novakovih "Mirisa, zlata i tamjana"...
Vrstan je tumač i stranih klasičnih i suvremenih autora, o čemu svjedoče i njegove režije Shakespeareova "Richarda III", Moliereova "Tartuffea" i "Don Juana", Weissovih "Patnji gospodina Mockinpotta"... Od opernih režija izdvajaju se Mozartov "Figarov pir", Offenbachove "Hoffmanove priče", Puccinijeva "Tosca", Bersin "Oganj"...
Osim dramatizacija za kazalište, pisao je scenarije za kratke i dugometražne filmove.
Objavio je niz članaka i teatroloških eseja te knjigu "Lica i sjene" (1989.; ponovljeno prošireno izdanje 2004.).
Za redateljski rad dobio je brojne nagrade, poput one Festivala malih scena (Sarajevo, 1960.), "Mladog pokolenja" (Beograd, 1967.), Nagrade grada Zagreba (1969.), Sterijinog pozorja (Novi Sad, 1972.), nagrade Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske (1980. i 1983.), nagrade "Gavellinih večeri" (1982. i 1987.), nagrade "Dubravko Dujšin" (1983.), nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo (1994.) i mnogih drugih.
Pripadao je tzv. gavellijanskomu redateljskom kartelu (uz K. Spaića, D. Radojevića i G. Para).
Hrvatska enciklopedija pak ovako karakterizira njegov autorski rukopis: "U redateljskom radu poštuje tekst kao svrhu režije, sklon propitivanju autoriteta i ironiji kako bi potaknuo gledatelja da se odredi prema ideji drame prevedenoj scenskom koncepcijom predstave."