Neda Arnerić bila je jedno od najomiljenijih i najpoznatijih lica jugoslavenske kinematografije.
Od rane mladosti pokazivala je sklonosti scenskom nastupu pa je učila balet u Dečjoj baletskoj grupi Danice Šetine (1961-1964) i bila član Dečje dramske grupe Radio Beograda (1963-1966).
Kao trinaestogodišnja djevojčica (1966), snimila je svoj prvi film San, scenarista i redatelja Puriše Đorđevića i postala prva dječja filmska zvijezda bivše države.
Pohađala je Devetu gimnaziju u Beogradu, a već 1968. godine je upisala Akademiju za pozorište, film, radio i televiziju u Beograd u klasi prof. Milenka Maričića.
1968. godine je snimila filmove Saculatat, Višnja na Tašmajdanu i Podne. Višnja ju je proslavila i smjestila u vrh jugoslovenske glumačke scene.
U razdoblju od 1969. do 1974. godine živjela je i radila u inozemstvu i Jugoslaviji, te snimila čak 15 filmova, među kojima su i Shaft in Africa, te L’ Erotomane i Užička republika koji se smatra jednim od najznačajnijih ostvarenja u kojima je igrala.
Od 1974. godine živi u Beogradu, a radi u Srbiji i bivšim jugoslovenskim republikama.
Za ulogu Delfine, u filmu Ispravi se, Delfina, redatelja Aleksandra Đorđevića, 1977. godine dobila je Srebrnu arenu na Filmskom festivalu u Puli, kao i nagradu Carica Teodora na Festivalu glumačkih ostvarenja u Nišu.
1980. godine, diplomirala je povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu.
Od 1985. do 1999. godine vodila je vlastitu galeriju u Beogradu, a od 1998. godine predaje javni nastup u Centru modernih veština u Beogradu.
1988. godine postaje dobitnica Zlatne arene na Filmskom festivalu u Puli za ulogu u filmu Aloa - Praznik kurvi, redatelja Lordana Zafranovića.
1996. godine se politički aktivirala i učlanila se u Demokratsku stranku. Sudjelovala je protestimado 2000. godine, te na njima upoznala Zorana Đinđića, zahvaljujući čemu je postala zastupnica u prvom sazivu Narodne skupštine Republike Srbije (2000—2004).
2005. godine postala je umjetnička ravnateljica Niš art fondacije u Nišu.
Za svoja ostvarenja na filmu, 2009. godine, dobila je Plaketu Jugoslovenske kinoteke.
2010. godine dodjeljena joj je nagrada "Pavle Vuisić", za životno djelo, a odluku je donio žiri u sastavu Mira Stupica, Mira Banjac i Bogdan Diklić.
Procjenjuje se da je u karijeri snimila 110 filmova i peko 40 uloga u kazalištu. Jedan od njezinih posljednjih filmskih nastupa bio je onaj u hrvatskom filmu Aleksi, redateljice Barabare Vekarić, a 2016. godine zaigrala je i u hrvatskom kazalištu, točnije u koprodukciji ZKM i Hotela Bulić u predstavi Živjet ćemo bolje redateljice Senke Bulić.