Domenico Cimarosa

Talijanski  skladatelj, koji je glazbeno obrazovanje stekao u Napulju. Svirao je violinu, čembalo i orgulje te se bavio pjevanjem, pa nije ni čudno da se 1772. okušao u skladanju opera. Skladao je sedamdesetak, pretežno komičnih opera, koje su mu izvođene u Napulju, Rimu, Veneciji i Beču. Od 1787. do 1791. godine bio je u Petrogradu dvorski skladatelj ruske carice Katarine II. Potom je boravio u Veneciji i na dvoru u Beču. Godine 1793. vratio se u Napulj gdje je 1798. osuđen na smrt zbog veza s talijanskim pronapoleonskim rodoljubima. Nakon pomilovanja seli u Veneciju i ubrzo umire. Uz G. Paisiella, povjesničari glazbe smatraju ga središnjom osobom trećeg naraštaja napuljskih skladatelja 18. stoljeća. Najpoznatija opera mu je je Il matrimonio segreto (Tajni brak, 1792.). Od ostalih opera istaknutije su L'Italiana in Londra (1778.), L'impresario in angustie (1786.), Gli Orazi e i Curiazi (1796.). Pisao i simfonije i sonate za čembalo, mise, kantate i oratorije.