Sezona 2014/2015: Mala scena

U 25. po redu sezoni na adresi Medveščak 2, Mala scena priprema sedam novih naslova od čega 6 premijernih, uključujući i operu, operetu te naslove za djecu i odrasle.

  

U nastavku prenosimo najavu sezone kako ju je oglasilo kazalište Mala scena

***

Domenico Cimarosa: TAJNI BRAK

redateljica: Frana Marija Vranković

premijera: 14.rujna 2014.

Komična opera, melodrama giocoso, Il matrimonio segreto / Tajni brak praizvedena je u Burgtheateru u Beču 7. veljače 1792. godine. Komična je to opera u dva čina, čiji je libreto napisao Giovanni Bertati po istoimenoj drami Georgea Colmana i Davida Garricka, koja je praizvedena 1766. u Londonu. Spada u Cimarosino bečko razdoblje te se u njoj vidi jak utjecaj Wolfganga Amadeusa Mozarta, koji je umro točno dva mjeseca prije praizvedbe. Po karakterizaciji likova spada u talijanski žanr opere buffe. Radnja opere odvija se u Bolonji u 18. stoljeću u kući trgovca Geronima (bas), koji želi jednu od svoje dvije kćeri udati za plemića. Njegova mlađa kći Carolina (sopran) tajno se udala za Paolina (tenor), koji se boji njezinu ocu odati tajni brak. Zbog toga pronalazi plemića, engleskoga grofa Robinsona (bas), koji za izdašan miraz pristaje oženiti Geronimovu stariju kćer Elisettu (sopran), na Geronimovo veliko veselje. Međutim, upoznavši sestre, grof se zaljubi u mlađu, Carolinu. Situaciju dodatno zakomplicira Fidalma (mezosopran), Geronimova sestra udovica, koja se zaljubila u Paolina i odlučila za njega udati. Nakon niza spletki i intriga tajni brak biva otkriven i opera završava sretno. Mladi pjevači (većinom studenti Muzičke akademije u Zagrebu), izvodit će ovu predstavu za mladu publiku tijekom cijele sezone! Vjerujemo da je suradnja Muzičke akademije u Zagrebu i Male scene pravi put kako da mladi zavole – operu. 

 

Jacques S. Matthiessen: ZAŠTO BAŠ JA?

redatelj: Jacques S. Matthiessen

premijera: listopad 2014.

Zašto baš ja? interkulturalna je predstava za djecu, mlade i odrasle o osobama često tragikomična i fatalna ponašanja. Predstava je nastala kroz suradnju i koprodukciju između Passepartout Theatre Production / Danska i Male scene / Hrvatska, te je dio zajedničkog rada i želje za promicanjem međukulturnog razumijevanja i poštovanja. Zašto baš ja? osmišljena je kao skup kraćih i dužih sekvenci koje pričaju, zabavljaju, plaše, naglašavaju, žale i smiju se različitom fatalnom i ne uvijek prikladnom ljudskom ponašanju. Predstava je neverbalna, a glazba, slike i fizički izraz razvijeni su u uskoj suradnji te su glavni elementi priče – ruku pod ruku s humorom i poezijom. 

 

Tom Stoppard: PRAVA STVAR

redatelj: Ivica Šimić
premijera: 6.11.2014.

Kad smo prije 25 godina otvarali Malu scenu, odlučili smo to učiniti tekstom slavnog Toma Stopparda. Prava stvar bila je izraz naših razmišljanja o umjetnosti, kazalištu, ali i o odnosima koji vladaju među kazališnim umjetnicima, a koji su imanentni svakoj kazališnoj sredini u svakom vremenu. Upravo smo ovim tekstom željeli započeti život Male scene u širem, europskom okruženju. Sada, nakon 25 godina, i nakon što smo pozicionirali Malu scenu kao prepoznatljivo europsko kazalište, želimo se ponovno prisjetiti početaka i podsjetiti našu publiku na najvećega suvremenog dramskog autora i njegovo univerzalno djelo o braku i pisanju, emocionalnoj vrijednosti i intelektualnom integritetu, o visokoj umjetnosti i popularnoj kulturi. U Pravoj stvari Stoppard istražuje etička pitanja (prijevara) i filozofsku prirodu “prave ljubavi” (Prava stvar), ali isto tako istražuje i pravu prirodu realnosti u odnosu na našu percepciju. Smjena u milje kazališta i kazališnih umjetnika, ova predivna priča o ljubavi i umjetnosti, o stvarnosti i iluzijama, o braku i nevjeri, razočaranjima i radostima, postavlja pitanja o “pravom životu” i granicama koje se stvaraju u susretu s “iluzijama”. Smještena u sedamdesete godine prošlog stoljeća, Prava stvar je i dokument prošlog vremena i duha u kojem se i Mala scena stvarala i gradila. Prava stvar praizvedena je u Strand Theatre, u Londonu, 16. studenog 1982. u režiji Petera Wooda s Rogerom Reesom i Felicity Kendal u glavnim ulogama. Hrvatska je premijera, samo sedam godina nakon Londona i pet godina nakon Broadwaya (s Jeremyjem Ironsom i Glenn Close) u Maloj sceni održana 8. prosinca 1989. u režiji Ivice Šimića, scenografiji Dinke Jeričević te s Brankom Supekom i Vitomirom Lončar u glavnim ulogama. Prava stvar doživjet će svoj remake 6. studenog 2014. s velikim zvijezdama hrvatskoga glumišta Draženom Čučekom i Juditom Franković, a igrat će svakoga dana do 5. prosinca kad ćemo, zajedno s vama, proslaviti 25. obljetnicu Male scene.

 

Ivan pl. Zajc: MOMCI NA BROD

redateljica: Snježana Banović

premijera: 16. prosinca 2014.

Operetu Momci na brod Ivana pl. Zajca (3. kolovoza 1832. — 16. prosinca 1914.), Mala scena izvest će u suradnji s Muzičkom akademijom u Zagrebu povodom 100. obljetnice smrti ovoga velikog skladatelja. Prva izvedba planira se za 16. prosinca 2014. godine. Zajčeva komična opereta Momci na brod (Mannschaft an Bord) imala je praizvedbu u Beču (Karltheater) 15. prosinca 1863. – bilo je to ujedno prvo izvođenje nekog njegova djela u gradu u kojem je živio i djelovao osam godina (1862. – 1870.) i u kojem je u tome razdoblju izvedeno čak 11 njegovih djela. Na repertoaru se održala pet sezona i doživjela više od 60 izvedaba. Prvo je u nizu njegovih djela izvedenih i u zagrebačkom gornjogradskom kazalištu (1867.), i to kao prva domaća opereta od njegova osnivanja. Ove će je sezone u Maloj sceni izvesti studenti Muzičke akademije kao podsjetnik na velikog skladatelja o stogodišnjici njegove smrti, ali i na djelo koje je zbog njegove – ne samo glazbene kvalitete – moguće transponirati u suvremenost. Bit će to predstava u predstavi u kojoj će mlada pjevačka i glumačka energija naših studenata ući u dijalog s autorom, žanrom, ali i našim vremenom, tako različitim od onoga u kojem je djelovao veliki Zajc. 

 

Nina Horvat: MALA VJEŠTICA

Inspirirano knjigom Mala vještica Otfrieda Preusslera

redatelj: Ivica Šimić
premijera: 29. siječnja 2015.

Mala vještica imala je samo sto dvadeset sedam godina i živjela je u dubokoj šumi s gavranom Abrakasom, prijateljem i savjetnikom. Svake godine u Valpurginoj noći velike vještice plešu svoj ples na koji malene vještice ne smiju dolaziti. Potaknuta znatiželjom, mala je vještica ipak otišla i – bila je kažnjena. Da bi mogla sudjelovati na plesu sljedeće godine, morala je činiti dobra djela te naučiti mnoge čarolije. I tako je započeo uzbudljiv kovitlac događaja: pomagala je dobrima, kažnjavala zločeste, napravila mnoga dobra djela, ali to se i nije baš sviđalo Vijeću vještica… Ova maštovita i vesela priča namijenjena je mladim gledateljima od 4 godine naviše, a govori o odrastanju, učenju, odgoju, obrazovanju, ali i o opredjeljenju za dobro. U svijetu odraslih, u koji Mala vještica tako silno želi što prije ući, vrijede neka druga pravila od onih koja vrijede u svijetu “malenih”. Mala će vještica našom predstavom poručiti mladoj publici da ne smije izgubiti ideale i svoje snove, da se treba zalagati za dobro, protiviti se zlu i da se jedino činjenjem dobra može odrasti u vrijednu i dostojanstvenu osobu. Nakon velikog uspjeha Iglice 2013. godine, Mala vještica ponovno će se raditi u suradnji s Triko Cirkus teatrom iz Zagreba.

 

Nora Krstulović, Vedran Peternel, Kristina Gavran: NE, TI NE! ILI O DRUKČIJATOSTI

tekst: Kristina Gavran
redateljica: Nora Krstulović

premijera: 14.veljače 2015.

Sva se djeca vole igrati. Postoje brojna mjesta za igru, različite vrste igara, i svatko ima svoju najdražu. No, što kad se neka djeca ne mogu ili ne smiju igrati? Je li pravo na igru pravo svakog djeteta? Što kad je netko isključen samo zato što je malo drugačiji? Kad mu kažu: „Ne, ti ne!“ Niko, Tea i Ruben se dosađuju, a to ni jedno dijete ne voli. Suprotno od dosade je igranje. Zato kreću smišljati igre, no kako naći igru u koju će svi biti uključeni? Neka neobična pravila, za koje nitko ne zna tko ih je pisao, kažu da se cure ne mogu igrati gusara, stranci ne smiju na naše igralište, a oni bolesni moraju ostati doma. Je li to doista tako, i kako će Niko, Tea i Ruben naći rješenje? Trebaju li igre imati pravila i smiju li se ona nerazumljiva pravila koja se nikome ne sviđaju mijenjati? „NE, TI NE ili o drukčijatosti“ priča je o Rubenu, koji nije odavde, jede čudnu hranu, a njegovi roditelji govore nepoznatim jezikom, to je i priča o djevojčici Tei koja ne voli roza boju i super igra graničara, i naposljetku, ovo je priča o Teinu starijem bratu Niki, koji ima neobičnu nevidljivu bolest. No, Tea i Niko nisu kao svi ostali i ne slušaju što drugi kažu. Tea, iako mlađa, brine o svom starijem bratu kojeg zove drukčijasti, pojam koji je sama smislila kako bi objasnila zašto njezin brat ponekad prazno gleda pred sebe, zašto mu smeta svjetlost, kakve to čudne zum-zum igrice igra njegov mozak, zašto ponekad sam od sebe pada na pod i trese se, te zatim spava svoj zimski san kao medo. Niku ponekad zezaju, ne daju mu da se igra graničara i kažu da je nenormalan, ali Tea zna da je biti drukčijasti posve normalno i da smo svi mi malo drukčijasti na svoj način. Uz to, ovo je priča o doktoru Brki koji ima odgovore na sva pitanja i frče svoje brčiće, o mami koja ne nosi cipele na visoku petu i tati koji glanca cipele svako jutro, o Vinku čiji je tata otišao, ali zato ima novi mobitel, o Marku koji hoda na rukama i Lani koja može letjeti ušima. Kad se sve skupa zbroji i oduzme, ovo i nije neka priča jer nema početak i kraj, a vrhunac priče je najviša osoba u razredu. Ovo je zapravo jedna nepriča, ovo je igra, kazalište. 

 

***

Iako nije premijerni naslov, od ove sezone na repertoaru Male scene naći će se još jedna nova prestava:

Svetlana Patafta: BOJE DUGE - PRIČA O BOJAMA

redateljica: Svetlana Patafta

Ovo je priča o bojama, o osnovnim pojmovima koje djeca susreću u najranijoj dobi, o različitosti, toleranciji i poštovanju djetetovih potencijala u svim segmentima njegova mladog života. Proizvod je fokusiranog angažmana Svetlane Patafte kao majke, glumice i dramske pedagoginje u kreativnom radu s djecom najmlađe dobi. Inspirirana je motivima iz priče Duga, Manuele Vladić Maštruko. Tonka Maleković, likovna umjetnica, svojim osebujnim talentom i specifičnim stilom učinila je likovni doživljaj ove predstave iznimno intenzivnim. Glumice i lutkarice Amanda Prenkaj i Dunja Fajdić napravile su marionete. Svaka boja predstavlja jednu priču o životu, odnosima, kao i osnovnim pojmovima koje djeca usvajaju u najranijoj dobi. Koriste se različite lutkarske tehnike, zvuk također predstavlja ključni dio fokusa, kao i govor tijela. Glumica je sve vrijeme u interakciji s djecom i potiče ih na aktivno sudjelovanje u onom što vide i čuju.

Sviđa vam se ovaj tekst?
Pomognite nam da ih objavimo još i ostanemo neovisni o oglašivačima i politici:
pretplatite se na Teatar.hr ili platite članak SMS porukom.