Miljenko Vikić rodio se u Dubrovniku 10. lipnja 1931. godine.
Poslije zapaženog statiranja u filmu Majka Katina Nikole Popovića upisuje Glumačku školu u Beogradu gdje, među ostalim, pohađa i satove klasičnog baleta. Postaje zaljubljenik u ples i potpuno mu se posvećuje te dobiva prvi angažman u Baletu beogradskog Narodnog pozorišta. Poslije nekoliko sezona odlazi u sarajevski Balet, zatim u riječki Balet te od 1958. godine, postaje član Baleta zagrebačkoga Hrvatskog narodnog kazališta, u kojemu ostaje sve do odlaska u mirovinu.
Kao izrazito nadaren plesač ostvario je velik broj uloga raznolikih karaktera, od lirskih, dramskih do komičnih likova, među kojima se osobito ističu uloge u baletima Đavo u selu, F.Lotke, Čudesni mandarin, Bartoka, Bahantice, Sicilianosa, Posljednja uloga, Kuljerića, Romeo i Julija, Prokofjeva, Vragoljasta djevojka, Herolda, Petar Pan, Bjelinskog, Heloti, Brkanovića, Balada o mjesecu lutalici, Radića...i mnoge druge.
Nastupe u klasičnom trolistu Čajkovskog - Labuđe jezero, Trnoružica, Orašar - obilježava jakom osobnošću gradeći u njima kako klasičnu figuru romantičnog lika, tako i zanimljive karaktere koje dramaturgija tih predstava nudi. Posjedujući veliki glumački dar s uspjehom se bavi komičnim likovima kao što su napr. sestre u predstavi Pepeljuga, Prokofjeva, ili udova Simone u Vragoljastoj djevojci ,Herolda.
Poslije uspješne plesačke karijere posvetio se koreografiji te ostvario balete koji su s oduševljenjem prihvaćeni i od publike i od kritike; Carmen, Bizet-Ščedrin, Makar Čudra, Konjović, Kentaur XII., Kabiljo, Papisa Ivana, Bach-Papandopulo, Žena i bodež,/glazbeni kolaž na stihove F.G. Lorce, samo su neki od autorskih radova ovoga umjetnika koji s jednakim uspjehom koreografira baletne odlomke u mnogim operama, a često je asistent redateljima u dramskim predstavama u kojima scenski pokret igra važnu ulogu.
Surađuje sa filmskim redateljima a kao koreograf televizijskih programa, ostvario je mnoge prigodne koreografije a također i autorske radove - kratke balete, koji su naišli na veliko odobravanje gledatelja. Svoj talent izražava ponajbolje u duetima koji su kako tehnički tako i interpretativno zahtjevni, uvažavajući uvijek mogućnosti plesača.
Nagrada hrvatskog glumišta za životno djelo dodijeljena mu je 2004. godine.