Igor Štiks diplomirao je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a potom doktorirao na Institutu za političke studije u Parizu i Northwestern University u Chicagu. Dosad je objavio dva romana, Dvorac u Romagni (2000) i Elijahovu stolicu (2006), a za potonju je dobio nagrade Ksaver Šandor Đalski i Kiklop za najbolje prozno delo godine u Hrvatskoj. Roman Elijahova stolica preveden je do sada na desetak evropskih jezika, a ulomak iz njgea uvršten je i u antologiju Best European Fiction, objavljenu u SAD 2010. godine.
Glavni lik Elijahove stolice, Richard Richter pedesetogodišnji je pisac koji se nakon raspada braka odlučuje iz Pariza vratiti u rodni Beč, gdje još živi njegove teta Ingrid s kojom je odrastao, nakon što mu je, nedugo nakon poroda umrla majka, a otac počinio samoubojstvo.
No, tamo će, nakon pronalaska jedne plave bilježnice i majčina pisma muškarcu za kojeg se otkriva da je njegov pravi otac, shvatiti da je identitet s kojim je živio pola stoljeća - lažan. Njegova potraga za pravim ocem, sarajevskim Židovom Jakobom Šnajderom, i identitetom, istinom o vlastitu postojanju, odvest će ga u Sarajevo 1992. u kojemu upravo bijesni rat. Tamo će upoznati jednom pravo prijateljstvo i jednu pravu ljubav, koje će trajati tek pet sretnih dana, do konačne spoznaje o incestu, i samoubojstva što ga pisac najavljuje još na prvim stranicama romana...
Stolac iz naslova jest pak onaj obredni za obrezivanje na kojeg če u jednoj ključnih epizoda romana, onoj u sarajevskoj sinagogi, glavni junak slučajno i - sjesti.
Roman je na scenu JDP u koprodukciji sa sarajevskim MESS-om, vrlo intrigantnim redateljskim postupkom postavio Boris Liješević, pa je predstava osvojila i Grand Prix 'Mira Trajlović', prošlogodišnjeg BITEF-a.
"Roman i predstava 'Elijahova stolica' govore o tome tematizirajući incest ne kao konkretni spoj srodnika koji nisu ni znali da su u srodstvu, već kao imperativ etnonacionalizma, koji zahtijeva da se ista krv spaja samo s istom krvi da bi se očuvala imaginarna etnička zajednica, a uništilo ono što je 'nečista krv'. To je pravi incest i istinski skandal o kojem govori ova priča. Ne čudi što je incestuozni nacionalizam odabrao kao svoju metu gradove poput Sarajeva koji nude sasvim drugačiji model i viziju socijalnog i političkog života", kaže Štiks.