Naslovnica > PREDSTAVE > Majka i dijete

Majka i dijete

DATUM PREMIJERE:
GODINA:
PRODUKCIJA:
VRSTA:
OCJENA PUBLIKE:
12345
Tajnu vezu između djela Jona Fossea i Miljenka Stančića (!), u varaždinskom HNK otkriva Dario Harjaček.
autorski tim funkcija
Vesna Kosec Torjanac dramaturg
Jon Fosseautor teksta
Sunčana Zelenika Konjevićasistent redatelja
Dario Harjačekredatelj
Leo Vukelićscenograf
Doris Kristićkostimograf
Dubravko Torjanacprevoditelj

Najslavniji norveški dramatičar nakon Ibsena, njegova je sušta suprotnost. Jon Fosse zakleti je protivnik  protivnik psihološkog realizma i majstor minimalizma, u čijim se tekstovima drame zapravo odvijaju ispod površine dramskog teksta.

U Hrvatskoj je prvi put igran 2003., kad je na scenu HNK Split Nenni Delmestre postavila njegove Varijacije o smrti. U međuvremenu Zlatko Sviben postavio je na Osječkom ljetu kulture Mir, a Dino Mustapić u ZKM - Noć pjeva pjesme svoje - sve u svemu zamenarivo malo za jednog od najizvođenijih i najprevođenijih suvremenih autora.

Ta će se činjenica, barem statistički popraviti najnovijim repertoarnim dodatkom HNK Varaždin, predstavom Majka i dijete, a  koja je zapravo koloplet četiriju Fosseovih jednočinki - Majka i dijete (1997), Popodne (2000), Posjet (2000), Spavaj, dijete moje, spavaj (2000).

Četiri priče o disfunkcionalnim obiteljskim odnosima, redatelj Dario Harjaček i dramaturginja mu, Vesna Kosec Torjanac, odlučili su, međutim, povezati s djelom oca domaćeg nadrealizma i jednog od članova grupe 'Petroice' - Miljenka Stančića! Ili kako to kaže službena najava:

"...zamišljen kao povezivanje dvaju vrlo sličnih metafizičkih koncepcija, one norveškog dramatičara Jona Fossea i hrvatskog slikara Miljenka Stančića. Čitajući dramska djela Jona Fossea u psihološkom, ali i doslovno prostornom smislu uvijek se krećemo kroz prostor margine, provincije, osamljenosti, duhovne izolacije. S druge pak strane Miljenko Stančić u svojim najboljim djelima na neobičan način ocrtava obrise jednog grada, daje mu zasanjani karakter koji spaja provincijsku usporenost i neki nedefinirani ljudski strah od života i smrti. 

Stančićeve slike Varaždina duhovno su tkivo samog grada. I stoga za Fosseova dramska djela gotovo da ne postoji idealnije scenografije od Stančićeva Varaždina. Varaždin, ne samo kao mjesto igre, mjesto na kojem se događaju scene iz Fosseovih drama, nego i kao mjesto u kojem se ti dramski tekstovi izvode. Postoji cijela serija Stančićevih slika koje nose naslov Majka i dijete. Današnji svijet, barem onakav kakvim nam ga pokazuje Jon Fosse, sve nas čini djecom, vječitom djecom koja jedino i isključivo teže za tim trenutkom ponovnog iskustva mira i sigurnosti roditeljskog zagrljaja. A čovjek nikako da ostane dijete…"

Odgovori