Drama Mate Matišića 'Sinovi umiru prvi' zajedno sa 'Ženom bez tijela' i 'Ničijim sinom' čini dramski triptih nazvan 'Posmrtna trilogija', a koji je, kažu kritičari, provokativan komentar naše poratne zbilje.
'Sinovi' su, kako to često biva kod Matišića, smješteni u dinarsko podneblje, ovaj put izmučeno i ratom i događajima koji su uslijedili kao njegova poljedica. Usredištu je radnje obitelj koja ne može prestati oplakivati smrt sina/brata, između ostalog i zato jer njegovo mrtvo tijelo ne mogu ni locrati, a kamo li sahraniti. U društvu punom tridesetogodišnjih penzionera, oni će upasti u mrežu mafijaškog trgovanja posmrtnim ostacima poginulih u ratu, no potom, za metodom prekapanja grobova posegnuti i sami.
Prvu suvremenu hrvatsku dramu u kojoj neki od likova eksplicitno spominje Franju Tuđmana i stvarne političke opcije, kao i prva koja se bavi 'vrućim' temama poput lažnih invalida Domovinskog rata, na scenu Gavelle je po prvi puta 2005. postavio doajen domaćeg teatra, Božidar Violić, koji je i inače najčešći je 'scenski tumač' Matišićeve pisane riječi, dok je na scenu HNK Osijek postavlja Zoran Mužić.
