'Ćelava pjevačica' doslovan je dokaz kako čovjek nikad ne zna gdje ga sreća čeka. Njezin je autor, naime, svojevremeno pokušavao naučiti engleski pomoću audio tečaja na kasetama i ostao zatečen apsurdnošću konverzacija iz ponuđenih lekcija. Sjeo je i u istom tonu nastavio pisati dramski tekst, koji je konačno ime dobio tek nakon što se jednom od glumaca na pokusima za praizvedbu omaknuo lapsus linugue.
Sve ostalo vezano za 'Ćelavu' obavezno je školsko gradivo, a tekst koji se danas smatra rodonačelnikom teatra apsurda, potpuno je besmisleno prepričavati.
'Ćelava pjevačica' se u sezoni 2006/2007 smjestila na daske HNK Split, i to u režiji gosta iz Rusije - Aleksandra Ogarjova, kojeg je domaća publika mogla upoznati prije dvije godine na Marulićevim danima. Tamo je, naime, gostovala drama Mate Matišića 'Svećenikova djeca', a koju je Ogarjov postavio u moskovskom teatru Puškin.
Kako su prije premijere najavljivali iz splitskog HNK, 'Ćelava pjevačica' na sceni se pojavljuje osobno u liku operne Marije Buzdovačić, a raspjevani i rasplesani su i svi ostali likovi, ali i scenografija i kostimografija, za koje se pobrinula Vera Martinova.
Aleksandar Ogarjov navodno je kao redatelj vrlo sofisticiran i discipliniran, a kako se njegovom režijskom stilu prilagodio ansambl, vidjet ćemo, i to u izvedbama Zoje Odak, Trpimira Jurkića, Snježane Sinovčić-Šiškov, Elvisa Bošnjaka, Dijane Vidušin, Mije Jurišića, Uršule Huljev, Ajdara Valejeva, i Marije Buzdovačić, koja eto, nije baš ćelava pjevačica, ali operna u svakom slučaju jest.