Login za korisnike

Latinovicz, povratak

Krležina promišljanja o slikarstvu iznesena u romanu ‘Povratak Filipa Latinovicza’, Mladen Vukić je odlučio suprostaviti prvoj apstraktnoj kompoziciji hrvatske moderne umjetnosti, nastaloj 10 godina ranije.

***

Pafamu (naslovna fotografija), rad dimenzija 17x17, nastao 1922. godine kombiniranom tehnikom pastela i kolaža, povijest umjetnosti drži "prvom apstraktnom kompozicijom hrvatske moderne umjetnosti konstruiranu na postulatima suprematizma Kazimira Maljevića".

Djelo je to Josipa Seissela, čija je ostavština kao donacija njegove supruge danas dio zbirke MSU, a koji autora predstavlja ovako:

Josip Seissel arhitekt, urbanist, slikar, pedagog i akademik bio je autor širokog spektra djelovanja i znatne produktivnosti. Diplomirao je arhitekturu na Tehničkom fakultetu u Zagrebu, gdje je kasnije radio kao profesor urbanizma. Paralelno sa službenom karijerom, tijekom cijelog životnog vijeka bavio se i likovnim stvaralštvom te je za sobom ostavio velik crtački i slikarski opus. Sudjelovao je u avangardnom pokretu vezanom uz časopis Zenit, smatra ga se utemeljiteljm hrvatskog konstrutivizma, te pionirom nadrelizma.

Redatelj Mladen Vukić odlučio je baš Pafamu suprotstaviti Krležinim razmišljanjima o boji i formi iz romana Povratak Filipa Latinovicza, objavljenog 1932. godine, te oko tog kontrapunkta isplesti predstavu. Namjera mu je, kaže:

"...uz distancu od osamdesetak godina, Krležin roman, postaviti pred elementarnost teatra riječi i teatra slike... 

Drugi interpretativni nivo ima problematizirati s Krležom. Velik dio romana čine Latinoviczeva promišljanja o slikarstvu postimpresionističko-fovističkog uvjerenja, kako to sam autor navodi.
Scenografsko rješenje u dodiru je s hrvatskom likovnom avangardom dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća, i u jasnoj je opreci s Latinovizcevim (Krležinim) razmišljanjima o boji i formi. Krležin likovni konzervativizam gubi na patosu zagledanosti, dinamika novih formi otvara umjetnika bespredmetnoj zaigranosti pojedinačnih egzistencijalnih rješenja.
Općem ugođaju malodušnosti u romanu suprotstavlja se emocija koja čvrsto isprepliće četverokut; likovi su izvan perspektive moralnosti, iako su njom usporeni."


Odgovori