Već na prvi spomen domaće operete, te popularne glazbene kazališne vrste, povezane pjevanim libretom, plesnim točkama i govorenim dijalozima, nemoguće je zaobići ime Ive Tijardovića.
Rođeni Splićanin i očigledni lokalpatriot, ostavio je iza sebe dva najslavnija domaća operetna djela koja živopisno ocrtavaju slike iz mediteranske svakodnevice i njezine tzv. male ljude, a nakon velikog uspjeha koji je sa svojom premijerom postigla Mala Floramye, Tijardović dvije godine kasnije (05.03. 1928.) izlazi s još jednim klasikom – Spli'skim akvarelom.
Još više nego Mala Floramye, Spli'ski akvarel je izrazito lokano obojeno djelo koje je Tijardović posvetio splitskom malom puku, pa je i glazbeno gledajući, temeljen na izvornoj dalmatinskoj melodiji, koja je rezultirala glazbenim brojevima kao što su Kućo mala ili Tonči moj dragi Tonči, koji su prekoračili granice kazališnih dasaka i postali svojevrsni dio šire, pop kulture.
Priča prati, kako je i za očekivati za operetu, dva ljubavna para - onaj romantični odnosno, Tončija koji se želi vjenčati za svoju ljubav Maricu, no zbog svoje financijske situacije ne nailazi na odobravanje njenog oca Tome; poto komični par – Lešandra i Perinu, koji se posebno ističu zbog svojih plesnih točaka zasnovanih na elementima američkog foxtrota, i s kojim se na momente Tijardović približava i žanru mjuzikla, a u sve je to još upletena i priča o odlasku u Bosnu, a u kojoj Splićani zdravstvene savjete od tzv. liječnika Salka...
Ako ste pozornije pogledali datum praizvedbe ovog domaćeg klasika, vjerojatno ste primjetili da je ista održana prije točno 80 godina, pa nije ni čudno što je HNK Split odlučio ove sezone ponovno ga staviti na repertoar, i to upravo u režiji Krešimira Dolenčića i pod dirigenstkom palicom Ive Lipanovića, koji su već zajedno radili na istoj predstavi i u istom teatru, ali još - 1991. godine.
