Kotač se u općoj encikopediji definira kao tijelo kružnoga oblika, neophodan je dio cestovnih i željezničkih vozila, te je jedan od glavnih elemenata strojeva. Sastoji se od glavnine, obruča i oglavlja. U glavini je ležaj osovine ili je osovina u glavinu čvrsto usađena. Oglavlje spaja glavinu s obručem i može biti izrađeno kao puna ili otvorena olakšana ploča, odnosno sastavljeno od nekoliko masivnih ili većeg broja manjih žicanih žbica. Obruč ovisi o tipu i namjeni kotača. Može biti gladak (obični kotač), sa zubima po obodu (zupčanik), u obliku žlijeba u koji točno pristaje guma sa zračnicom (automobilski kotač), sa vijencem za vođenjem kotača po tračnici (željeznički kotač). U povijesti se kotač usporedno pojavljuje kao mehanička naprava i kultni objekt. Najstariji prikazi kotača potječu i Sumerskog grada Ura, kasnije se pojavljuju u egipatskoj i grčkoj kulturi na prikazima borbnih kola. Kultno značenje kotača razvilo se zbog toga što su se u obliku kotača prikazivali prastari objekti religioznoga obožavanja nebeska tijela i najviše Sunce. Kotač se stoljećima simbolički javlja kao ' kolo života' tj. slijed životnih dobi i 'kolo sreće' koje svojom vrtnjom prikazuje prolaznost svega zemljskog...
Kako, međutim, djeci u dobi od 18 mjeseci pa do 5 godina objasniti što je kotač?
To su si pitanje postavili i Ivica Šimić i Ivana Peroš, i napravili predstavu koja je početak serijala projekata za najmlađu publiku kazališta Mala Scena, a u kojoj su uslijedile još i , Priča o oblaku, Priča o svjetlu i Priča o vodi.
Malim gledateljima priču priča - Vitomira Lončar.
[jwplayer mediaid="97318"]