Hasanagica je usmena balada nastala između, 1646. i 1649., o čijem se pravom podrijetlu vode dugoročne rasprave. Verziju koju je zapisao Milan Ogrizović, prevodili su i veliki Goethe, i Puškin i Mickiewitz.
Stihove ‘Što se bjeli u gori zelenoj?, il’ su snjezi, il’ su labudovi?’ svi su barem jednom čitali u školi, a siti su mnogo puta korištena kao materijal za scensko uprizorenje... Između inog, Hasanaginica je poslužila i kao predložak za prvu bosansku operu, praizvedenu ne tako davne 2000. godine.
U Hrvatskoj je Hasanaginica od 2006. na repertoaru HNK Zagreb, ali u autorskoj verziji Mustafe Nadarevića, dok će se nova, dubrovačka produkcija u režiji Ivana Lea Leme, najvećma držati Ogrizovićeva teksta, kao što je to u bio slučaj i s posljednjom produkcijom itsog naslova na sceni KMD, 1967. godine kad je predstavu s Milkom Podrug Kokotović u naslovnoj ulozi, režirao - Tomislav Durbešić.
Radnja bi pak svima trebala biti dobro poznata, no ponovimo je u najkraćim crtama:
Aga Hasanaga ranjen je u ratu, no supruga Hasanaginica ga ne posjećuje na bojištu držeći kako bi takvo što bilo suprotno običajima. Hasanaga pak ne mari zato već ljuti poručuje ženi da ga ne čeka 'ni u dvoru ni u domu' njegovome... Hasanaginica je prislijena ostaviti kuću, ali i petero djece u njoj, a njezin brat Pintorović – beg želi je čim prije preudati i to za Imotskog kadiju... Slomljena, na koncu će se još jednom susresti s Hasanagom i vlastitom djecom i srce će joj prepući od tuge...
