Za sve ljubitelje devetnaestostoljetne ruske književnosti, za sve ljubitelje satiričnog kazališta i za sve školarce kojima se ne da baš čitati lektira, Gavella udomljava još jednog klasika, ovoga puta slavnog Revizora ruskog pisca ukrajinskog podrijetla Nikolaja Vasiljeviča Gogolja.
A za sve koji su prošli srednju školu ne znajući što se to događa u Revizoru, te im je neugodno zaputiti se u Gavellu bez materijala za uvodne konverzacije u gledalištu, evo: Ivan Aleksandrovič Hlestnakov bankrotirani je činovnik iz Petrograda koji dolazi u maleni provincijski gradić u kojem vlada nervoza bogatijeg dijela stanovništva zbog vijesti da je u gradu potajno odsjeo revizor. Gradonačelnik Anton Antonovič Skvoznik-Dmubanovski poručuje svim svojim high-class prijateljima da drže otvorene oči i da se prave i da nađu tko je taj revizor, a da za to vrijeme pokušaju svoje djelatnosti držati što pristojnijima i efikasnijima, a među njim se nalaze ličnosti poput gradskog sudca, upravitelja pošte, nadzornika škole, staratelja dobrotvornih ustanova itd..
Naravno, siromašni Hlestankov biva zamjenjen za revizora, pa mu tako ovi podmeću u džep novac, pokušavajući ga potplatiti, zatim živi u gradonačelnikovom domu, udvara se njegovoj ženi i kćeri, a to sve bez ičijeg prigovora. Na kraju odlazi punih džepova, na opću sreću svih , da bi naravno, upravo tada se otkrilo da je revizor zapravo bio zamaskiran u nesrtenog slugu Mišku, koji je bio prisutan u svim trenutcima mita i korupcije, te prvotno zakuhao cijelu priču...
Režija Krešimira Dolenčića opisuje tipično izvanjsko, komičko shvaćanje ruske okoline devetnaestoga stoljeća, što se najviše odražava u scenografiji i kostimografiji (Ivana Popović i Dinka Jeričević) i tipičnu satiričnost jednog komada kao što je Revizor, koja u pojedinim trenutcima pomalo vuče i na grotesknost, te se odlučuje baviti jedino komičkim i situacijskim motivima, jedne inače dokazano političke drame, čiji se sud o iskvarenosti bogatog društva može primjeniti i dan danas. Dolenčić se najviše poigrava glumcima, od kojih su predstavnike građanske mafije igrale žene savršeno skrivene maskama koje je oblikovala Danijela Pavlek, s iznimkom Dražena Kuhna u ulozi iskvarenog gradonačelnika Skvoznika, Ozrena Grabarića kao gradskog pjevača, za kojeg je glazbu skladao Stanko Juzbašić i podjeljene ličnosti Petra Ivanovića Dopčinski-Bopčinskog kojeg glumi Ranko Zidarić.
