Login za korisnike

Revizor

Gogoljeva drama prikazuje rusko društvo 19. st. puno korupcije i nemorala. Obrazac je primjenjiv danas i ovdje, ali u Gavelli pucaju na čisti humor.

***

Za sve ljubitelje devetnaestostoljetne ruske književnosti, za sve ljubitelje satiričnog kazališta i za sve školarce kojima se ne da baš čitati lektira, Gavella udomljava još jednog klasika, ovoga puta slavnog Revizora ruskog pisca ukrajinskog podrijetla Nikolaja Vasiljeviča Gogolja.

A za sve koji su prošli srednju školu ne znajući što se to događa u Revizoru, te im je neugodno zaputiti se u Gavellu bez materijala za uvodne konverzacije u gledalištu, evo: Ivan Aleksandrovič Hlestnakov bankrotirani je činovnik iz Petrograda koji dolazi u maleni provincijski gradić u kojem vlada nervoza bogatijeg dijela stanovništva zbog vijesti da je u gradu potajno odsjeo revizor. Gradonačelnik Anton Antonovič Skvoznik-Dmubanovski poručuje svim svojim high-class prijateljima da drže otvorene oči i da se prave i da nađu tko je taj revizor, a da za to vrijeme pokušaju svoje djelatnosti držati što pristojnijima i efikasnijima, a među njim se nalaze ličnosti poput gradskog sudca, upravitelja pošte, nadzornika škole, staratelja dobrotvornih ustanova itd..

Naravno, siromašni Hlestankov biva zamjenjen za revizora, pa mu tako ovi podmeću u džep novac, pokušavajući ga potplatiti, zatim živi u gradonačelnikovom domu, udvara se njegovoj ženi i kćeri, a to sve bez ičijeg prigovora. Na kraju odlazi punih džepova, na opću sreću svih , da bi naravno, upravo tada se otkrilo da je revizor zapravo bio zamaskiran u nesrtenog slugu Mišku, koji je bio prisutan u svim trenutcima mita i korupcije, te prvotno zakuhao cijelu priču...

Režija Krešimira Dolenčića opisuje tipično izvanjsko, komičko shvaćanje ruske okoline devetnaestoga stoljeća, što se najviše odražava u scenografiji i kostimografiji (Ivana Popović i Dinka Jeričević) i tipičnu satiričnost jednog komada kao što je Revizor, koja u pojedinim trenutcima pomalo vuče i na grotesknost, te se odlučuje baviti jedino komičkim i situacijskim motivima, jedne inače dokazano političke drame, čiji se sud o iskvarenosti bogatog društva može primjeniti i dan danas. Dolenčić se najviše poigrava glumcima, od kojih su predstavnike građanske mafije igrale žene savršeno skrivene maskama koje je oblikovala Danijela Pavlek, s iznimkom Dražena Kuhna u ulozi iskvarenog gradonačelnika Skvoznika, Ozrena Grabarića kao gradskog pjevača, za kojeg je glazbu skladao Stanko Juzbašić i podjeljene ličnosti Petra Ivanovića Dopčinski-Bopčinskog kojeg glumi Ranko Zidarić.

autorski tim
Danijela Pavlekmaska
Ivana Popovićkostimograf
Stanko Juzbašićskladatelj
Radomir Sarađenfotografija
Vanja Cuculićvizualni identitet predstave
Nikolaj Vasiljevič Gogoljtekst
Ana Tonković Dolenčićdramaturg
Rajko Pavlićscenski pokret
Andrea Gladšaptač
Ana Dulčićinspicijent
Mirena Keka Katonaorganizator
Zdravko Stolnikoblikovanje svjetla
Dinka JeričevićDinka Jeričevićscenograf
Krešimir Dolenčićredatelj

izvođači
Antonija Stanišić ŠperandaMarija Antonovna
Barbara NolaIvan Kuzmič Špekin, upravitelj poštanske stanice
Bojana Gregorić VejzovićArtemij Filipovič Zemljanika, staratelj dobrotvornih ustanova
Dražen KühnAnton Antonovič Skvoznik-Dmubanovski, upravitelj grada
Filip ŠovagovićIvan Aleksandrovič Hlestakov, činovnik iz Petrograda
Janko RakošMiška, sluga
Jelena MiholjevićLuka Lukič Hlopov, školski nadzornik
Marina NemetHristijan Ivanovič Gibner, kotarski liječnik
Ozren GrabarićGradski pjevač
Perica MartinovićFevronija Petrovna Pošljopkina, trgovkinja
Ranko ZidarićPetar Ivanović Dopčinski-Bopčinski, mjesni vlastelin
Slavica KneževićAmos Fjodorovič Ljapkin-Tjapkin, sudac
Vlasta KnezovićAna Andrejevna

Odgovori