Brigitte Bardot rođena je 1934. godine i uz Marilyn Monroe definitivni je seks simbol pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Isto tako, neki su je smatrali nacionalistkinjom, imala je par anti-muslimanskih i homofobnih izjava u svojoj knjizi 'A Scream in the silence' , podržavala je politiku Jean-Marie Le Pena, predsjednika ekstremno desničarske stranke Front National, glumila je u filmu Jean-Luc Godarda 'Contempt', bila model za slike Andya Warhola, najmanje jednom pokušala samoubojstvo , i uza sve to bila vatreni aktivist za zaštitu prava životinja.
Nije izravni citat, ali tako otprilike počinje Frljićeva nova predstava Gospođice Rice, puno prije geopolitike bila je glazba. A kakve veze ima Brigitte Bardot s Condoleezzom Rice? Pa, u svakom slučaju našle su se za istim stolom, a pridružila im se još i Vanessa Redgrave, popularna i svima poznata glumica i, što drugo nego, aktivistica za ljudska prava. Dobro, nije baš da su konstantno njih tri same, jer svako malo im se pridruže Geena Davies u ulozi Thelme i Susan Sarandon kao Louise. A, ponekad, svrati i Nick Nolte.
Osnovni motiv proizašao je iz stvarnog intervjua s Condoleezzom Rice, u kojem dotična, s mnogo emocija priča o svojoj mladosti u kojoj je bila strastvena pijanistica. No, kako to u životu obično bude, ne ispadne sve točno onako kako smo mislili kada smo bili mladi, pa tako ni Condy nije završila na pozornici svirajući Beethovenovog 'Krista na Maslinskoj gori', već drmajući svjetskom politikom.
Jedina struktura koju Frljić u svojoj predstavi poštuje jest forma televizijskog programa, pa tako, nabrijani razgovor svako malo prekida neki jingle ili reklama, npr. za dječje igračke.
Ono što je ipak jasno u općem kaosu izmjene uloga i situacija jest pitanje koje glumice postavljaju same sebi – otkuda je došao dotični tekst koji govore i da li živcira publiku to što oni govore i kako bi publika trebala reagirati na ono što oni govore. Tako se političnost samog teksta nalazi u funkciji parodiranja, s obzirom da sve tri, odnosno, barem tri glavne protagonistkinje, iako u uskoj vezi s politikom, nisu u mogućnost dovoljno uvjerljivo i ozbiljno obaviti svoj politički govor, i opravdati svoj politički status, što se osobito vidi u slučaju Condoleezze Rice koja se tokom cijele predstave bavi svojim djetinjim snovima, u kojim želi postati najbolja pijanistica na svijetu.
Dakle, Condy, Vanessu, Brigitte i ostale, odnosno Ninu Violić, Natašu Dangubić i Anu Karić možete pronaći na ponovno oživljenom prostoru SEK-a, odnosno Studentskog eksperimentalnog kazališta, samo par metara iza &TD-a.