Moja žena zove se Maurice

DATUM PREMIJERE:
GODINA:
PRODUKCIJA:
VRSTA:
OCJENA PUBLIKE:
12345
Priča dostojna sapunica, s queer dodatkom i prstohvatom Jean-Paul Belmonda, te Zijahom A. Sokolovićem u glavnoj i režijskoj ulozi.

Warning: Attempt to read property "post_parent" on array in /home/teatar/public_html/wp-content/plugins/dynamic-content-for-elementor/class/trait/meta.php on line 558

Warning: Attempt to read property "post_content" on array in /home/teatar/public_html/wp-content/plugins/dynamic-content-for-elementor/class/trait/meta.php on line 563
autorski tim funkcija
Miha Lampičkoreograf
Raffy Sharttekst
Zijah A. Sokolovićredatelj
Igor Pauškascenograf
Vladimir Gerićprevoditelj
Damir Šimunovićskladatelj
Leo Kulaškostimograf
izvođači uloge
Borko PerićRoger
Branka TrlinMarion Audefey
Csilla Barath BastaićCatherine
Hrvoje KečkešGospodin Trouaballe
Linda BegonjaGospođa Trouaballe
Željko KönigsknechtMaurice Lappin
Zijah A. SokolovićGeorges Audefey

Što će biti krajnja posljedica toga ako Georges Audefey vara svoju staloženu i pomalo hladnokrvnu ženu Marion s mladom i strastvenom Catherine, pa onda Catherine odluči da je njoj dosta svega i da će sve otkriti njegovoj ženi Marion, no ne uspije jer Georges uspije nagovoriti Maurice Lappina, volontera iz Bratske pomoći, da mu on glumi ženu, no Catherine u taj tren poziva i svog muža Rogera koji prijeti da će ubiti Georgesa, no prije Rogera dođe gospodin Trouaballe sa svojom gospođom, želeći kupiti njihov stan, no Georges je uvjeren da je gospodin Trouabelle zapravo Roger, a kada konačno dođe pravi Roger da ubije Georgesa, Georges nije više Georges nego je sestra svoje žene Maurice, koja mu naravno, nije zapravo žena, jer mu je žena Marion, a Maurice Lappin je volonter Bratske pomoći koji naprosto obožava Jean-Paul Belmonda, te je oduvijek želio biti glumac?

Zijah A. Sokolović, glumac i redatelj, (Cabares Cabarei, Glumac je...glumac je...glumac, Pas, žena, muškarac, itd.), za novi je projekt odabrao tekst dramskog pisca, redatelja i skladatelja Raffyja Sharta 'Moja žena zove se Maurice' koji je od svoje praizvedbe 1997. postavljen u tridesetak zemalja širom svijeta, te dobio čak i filmsku verziju zahvaljujući redatelju Jean-Marice Poireu.

U ovoj vodviljskoj predstavi Zijah se, naravno, nalazi u dvije funkcije, kao redatelj i glavna uloga, a ravnopravnog partnera, ili bolje, partnericu na sceni igra Željko Konigsknecht.

Shartov 'dobro skrojeni komad' bračnih zgoda i nezgoda funkcionira na temelju brzih promjena situacija, te iznenadnih obrata, gdje glumci doslovno utrčavaju i istrčavaju sa scene, ili prekidaju radnju plesnim dijelovima (koreografija Mihe Lempiča) i imitacijama, a napeta igra dvojice muškaraca maskiranih u žene završava ponešto ozbiljnjim propitkivanjem o zajedničkom suživotu, tako da naslov predstave 'Moja žena zove se Maurice' na kraju zaista dobiva određeni queer naglasak.

Za šarenu kostimografiju pobrinuo se Leo Kulaš, dugogodišnji miljenik Paola Magellija i Tomaža Pandura, a jednostavnu, 'komičku' scenografiju osmislio je Igor Pauška.

Komentirajte

PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite
naš
Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE