Login za korisnike

Hanjo

Japan na prvi pogled – drvorezi, no-teatar, kabuki… ali i na drugi pogled, koji pruža uvid u intimna previranja poznatog japanskog autora.

***

Yukio Mishima (1925.-1970.) umjetničko je ime japanskog pisca i dramatičara, a pravo ime, Kiraoka Himitake, zamijenio je na nagovor svojih učitelja pseudonimom već tijekom ranog školovanja, kad je objavio prvu pripovjetku, kako mu se školski kolege ne bi rugali.

Autorovo rano djetinjstvo, koje je po uputama bake koja ga je odgajala obilježilo skrivanje od sunca i druženje isključivo s djevojčicama, vjerojatno je odredilo i neke kasnije umjetničke izbore – Mishima uglavnom piše intimističku prozu, a fascinacija smrću i povremeni nasilni ispadi koji se pojavljuju kao autorovi leitmotivi također se pripisuju prisjećanju na to razdoblje.

U dvanaestoj godini Mishima se vraća roditeljima, gdje ga otac tjera da se prekine baviti pisanjem, međutim, on to potajno čini tijekom cijelog školovanja, da bi otac konačno kapitulirao nakon što je Mishimi po završetku studija pronašao posao u državnoj upravi, a Mishima godinu dana kasnije dao otkaz kako bi se bavio pisanjem.

Napisao je nekoliko romana i bio nominiran za Nobelovu nagradu, a 1968. osnovao je Tatenokai, tajno društvo koje se zaklelo na vjernost caru, zbog kojeg je Mishima i okončao život 1970. – nakon neuspješnog pokušaja državnog udara kojem je cilj bio vratiti cara na vlast, počinio je ritualno samoubojstvo.

Tijekom posljednjih deset godina života intenzivno je pisao drame, glumio u filmovima i bio koredatelj uprizorenja vlastitih tekstova. Bio je fasciniran tradicionalnim oblicima japanskog kazališta No-teatrom i Kabukijem.

Hanjo je napisan 1956. i dio je ciklusa Pet modernih No drama, a predstava u režiji Senke Bulić istražuje i sliku i pokret japanskog klasičnog teatra, ali i njihovo uništenje. Uništenje slike realizira se kod Mishime neovladanim strastima, vječnim čekanjem umišljenih ljubavnika koje dovodi do ludila pa time i do slika koje su plod halucinacija, sve do smrti.

Spojem kabuki teatara i ‘zelene kuće’ ilitiga bordela, u scenografiji inspiriranoj japanskim drvorezima 18. stoljeća, te dalekoistočnom erotikom na hrvatski način bave se Ana Karić, Ivana Jozić i Mislav Čavajda.


Odgovori