Jonathan Swift (1667-1745) svakako je najpoznatiji satirični pisac engleskog govornog područja. Osim ‘Gulliverovih putovanja’ koja su ga proslavila, pisao je pjesme, eseje, propovijedi (bio je i svećenik), a njegov opus motiviran je njegovim političkim djelovanjem. Iako sam nikad nije bio na nekoj značajnijoj funkciji, kao ‘osoba iz sjene’, tajnik i savjetnik Sir Williama Templea, imao je prilike upoznati mračne zakutke britanske politike, koji su mu poslužili kao poticaji za spisateljski rad.
‘Gulliverova putovanja‘, iako se često smatraju knjigom za djecu, zapravo su britka satira kojom je Swift zahvatio sve slojeve društva – politiku, zdravstvo, školstvo i znanost, nekima od njih posvetivši i čitave dijelove romana. Popularnost mu ni danas ne jenjava, a tome možda najbolje svjedoči činjenica da je jedan od najpoznatijih svjetskih web servisa –Yahoo – dobio ime po divljacima iz Swiftova romana.
Najcitiraniji i najobrađivaniji dio ‘Gulliverovih putovanja’ prvi je dio, onaj koji se događa u zemlji Liliput, a upravo za njega se dio odlučio i Saša Anočić u svojoj prilagodbi za Gradsko kazalište lutaka Rijeka. U Liliput Gulliver dospijeva nakon brodoloma, a Liliput je, kao što je već opće poznato, zemlja malih ljudi. U Liliputu je visina, ili možda bi bilo bolje reći nizina, uvjet za rad u državnoj službi. Nakon prvih epizoda s izrazito nepovjerljivim Liliputancima koji Gullivera drže kao zatvorenika, Gulliver spasivši kraljičinu palaču od požara uriniranjem, brzo napreduje kroz redove i dolazi u milost vlasti. Ali, kako je vlast nestalna i samoživa, ni ta milost neće trajati dugo, pa Gulliver biva prisiljen pobjeći iz Liliputa, iako je zemlju spasio od brodovlja Blefuscije…
