Domaća publika ga poznaje prvenstveno po gostovanju na prvom Festivalu svjetskog kazališta 2003. godine s kontroverznom režijom Ibsenove 'Nore'. A sada, 5 godina kasnije, vraća se na isti festival s još jednim klasikom – Shakespearovim 'Hamletom', i to tek tjedan dana nakon svoje berlinske premijere. Tako je, radi se o kome drugome no – Thomasu Ostermeieru.
Sada već afirmirani njemači redatelj i gost na svakom većem europskom kazališnom festivalu, Ostermeier je često predstavljan kao jedan od najistaknutijih kazališnih osobnosti devedesetih, ali i kao predvodnik čitave jedne generacije. Spektar njegovih režija kreće se od tekstova suvremenih dramskih autora (Ravenhill, Kane, Harrower, Fosse, Crimp, Srbljanović..), ali u kasnijoj fazi svog redateljskog rada, i svjetskih klasika - Brechta, Ibsena, Buchnera, Shakespearea itd.
Od 1999. godine član je umjetničke uprave berlinskog Schaubühne am Lehniner Platz, zatim, svakako treba spomenuti i dobitnik Europske kazališne nagrade za Novu kazališnu realnost.
Ovaj Hamlet, u prijevodu Mariusa von Mayenburga, dramaturga, prevoditelja i pisca, inače redovitog Ostermeierovog suradnika (režije Mayenburgovih Parazita i Vatrenog lica), ocrtava poglavito političko korumpirani sistem danskoga dvora u kojem su ubojstvo, izadaja, manipulacija i seksualnost tek neki od alata za održavanje stabilnosti u nemilosrdnom političkom ratu. No, to je također i drama o nemogućnosi borbe s tim istim sistemom koji pojedinca s minimalnim osjećajem za pravdu pretvara u autodestruktivnu mašinu.
Za glazbu se pobrinuo Nils Ostendorf, više nego zanimljivi suvremeni njemački kompozitor i član skupine The silencers i Professor, Doctor, Doctor, za dodatni video materijal odgovoran je Sebastien Dupouey, a svih 20 Shakespearovih likova, u Ostermeierovoj verziji tumači tek – šest glumaca!