Točka sabiranja koreografski je eksperiment zadržavanja u suvišku gdje komunikacija u plesu i o plesu oscilira između iskazivog i
neiskazivog: inzistirajući na plesnim sredstvima - strukturirajući intenzitet komunikacijskog šuma - proizvoditi specifične uvjete sporazumijevanja u plesu i sporazumijevanja o plesu. Da bi se sporazumjelo bit će potrebno pregovarati o uvjetima razumijevanja.
Autorice Zrinka Užbinec i Ana Kreitmeyer to pregovaranje o uvjetima razumijevanja, razumijevanja koje tek treba doći do sporazumijevanja, provode kroz seriju mutacija plesnog izraza. Jednostavnu početnu koreografiju komuniciraju jedna drugoj kroz plesne pregovore, sporazumijevanja i nesporazume tijekom kojih tek uspostavljene geste gube značenja, a povremeni pogledi i znakovi dlana postaju intenziteti koji mijenjaju kontekst, pretvaraju značenja u suvisak.
U procesu "hrapavog" prevođenja plesni izraz jedne tako ostaje izložen stalnoj i neprekinutoj plesnoj interpretaciji druge stvarajući koreografsku situaciju koja više nije locirana na tijelima, vec između dvaju tijela. Pokušaj pregovaranja, prevođenja, promašaj, objašnjenje koje nismo tražili, nesporazum, pokušaj subivanja.
Točka sabiranja je u oku gledatelja, u iluzornoj daljini gdje se dvije paralelne linije sijeku u beskonačnosti.