Ovo bi mogla biti moja ulica

Autorski dvojac Tomić&Kovačić radi predstavu o nasilju među tinejdžerima. Predstava je svojevrsni hommage tragično preminulom Luki Ritzu.

***

Već uigrani dramaturško-redateljski tim za svoj je novi projekt odabrao goruću temu – nasilje. Ulično nasilje koje je posljednjih godina u porastu dovelo je do nekoliko tragičnih smrti. Luka Ritz nije prvi, a nažalost vjerojatno ni zadnji koji je tako stradao, ali njegova je smrt digla javnost na noge. Kao i mnogi prije njih, autorice predstave pitaju se zašto nitko nije reagirao? Zašto je do tragedije uopće moralo doći?

Luka Ritz preminuo je 12. lipnja 2008. godine, od ozljeda zadobivenih u brutalnom premlaćivanju koje se dogodilo desetak dana ranije. Njegova je smrt šokirala cijelu zemlju. Luka je postao simbol borbe protiv nasilja, a u njegov spomen do sada su organizirane mnoge javne manifestacije. Prošle je godine uvedena nagrada Luka Ritz, a dobivaju je škole koje se bave promicanjem tolerancije i prevencijom nasilja.

Predstava nije rekonstrukcija tragičnih događaja koji su doveli do Lukine smrti. Luke u predstavi ima i nema; ne pojavljuje se kao lik jer se radnja odvija dan prije njegova sprovoda, ali je zapravo sveprisutan... U predstavi se čita pjesmica koju je napisao kad je imao sedam godina, čuje se njegova omiljena pjesma i izgovaraju se njegove misli.

Stvaranju predstave pomogli su Lukini roditelji Suzana i Reno Ritz te njegovi prijatelji - Lara Janić, jedna od njih, čak se i pojavljuje u predstavi – izgovara prolog.

Tandemu Kovačić&Tomić ovo je druga predstava u Zagebačkom kazalištu mladih - 2007. godine tamo je premijerno izvedena njihova predstava Oprostite, mogu li vam ispričati...?.