Predstava je satkana od poezije hrvatskih pjesnika. Da ne bi bila recitativne prirode, autori su je sastavili i dramatizirali u cjelovitu priču. Ta se priča sastoji od tri dijela: priče o ratu, priče o ljubavi i obitelji, te dijela o Bogu.
O predstavi autori kaž sljedeće: 'Kad ne bi bilo tužno, bilo bi smiješno, a kad smiješno nije, plakati se mora. Tako nam je, lijepo nam je, praf nam budi. Baš šteta da je medicina produžila životni vijek čovjeka na oko 60 do 65 godina. Jer da je ostalo kao i prije (45 do 50), barem bi jedna generacija Hrvata živjela u miru. Ovako, zadnjih stoljeća, svaku je zakačio barem jedan rat. A, kako je to nekad bilo, svojim perom zapisaše Krleža, Ujević, Kranjčević, Krklec, Parun…Čitamo i ne vjerujemo, pa oni pišu o DANAS. Ma to mora da je neka greška. Ma nije ! Ma je ! Košmar u nama, oko nas ! Rat u nama, oko nas ! Strah ! Ima nade ! Ljubav u nama, oko nas ! Obitelj, djeca, Ja, ja jesam, Bog, Isuse, spasi nas, u nama je spas !'
Autori još dodaju kako im je cilj 'transcendirati patnju u kojoj današnji čovjek živi, u ljubav koja je zapravo naša prava suština. ', a to je ostvareno kroz scenski pokret i ples, koji je u predstavi važan jer poezija, kako kažu 'sama nudi drugu dimenziju kretanja, pokret izražava unutarnje stanje i povezuje elemente priče i pjesme u smislenu cjelinu'.