'Danom 8. lipnja 1912. Hrvatska je stupila u Evropu', zapisao je devetnaestogodišnji August Cesarec nakon atentata, očekujući vlastito hapšenje. Atentat je, neuspješno, na bana Cuvaja počinila skupina ondašnje napredne omladine, srednjoškolaca i mladih književnika – mladi Valaši, a Cesarčevo se predskazanje hapšenja, odnosno sudskih procesa i zatvorskih kazni koje su uslijedile pokazalo točnim.
'Taj đački literarno-revolucionarni ispad', kako najavljuju autori predstave, 'koji smo imenovali Cefas po ranijem literarno-revolucionarnom kružoku njihova uzora Janka Polića Kamova, predstavit ćemo kao mogući simbol prve pobune mnoštva protiv Imperija, u kojem su glave Sudbenog stola i Cefasa okrenute jedna prema drugoj'.
Ozvučeni prostor scene zatvara željezni tlocrt Cesarčeve zatvorske skice u kraljevskoj kaznioni u Mitrovici, a neozvučeni prostor otvara tajnu đačku republiku na teritoriju ljetnikovca s vinogradom u Stenjevcu - Stenjevačku republiku.
Projekt je inspiriran posljednjom knjigom povjesničara i publicista Josipa Horvata 'Pobuna omladine 1911-1914, a slijedeći također i misli Louisa Augustea Blanquia o dvojništvu ljudi i ponavljanju događaja iz njegovog posljednjeg zatvorskog teksta, autorski dvojac Indoš i Vrvilo povezat će neke okovane sudbine u zvučnoj karti njihovog Cefasa.