Šarolikost splitske Varoši s početka dvadesetog je stoljeća u svojoj prozi ovjekovječio autor Ivan Kovačić (1897.-1981), kroničar starog Splita. Kroz običaje prožete crkvenim događanjima, Kovačić opisuje obiteljske i međususjedske odnose varoškog puka, a za pozornicu su gotovo 4500 tisuće stranica zapisa odlučili adaptirati dramaturginja Olja Lozica i redatelj Goran Golovko.
Predstava se igra na otvorenom prostoru Sustipana, mjestu starog splitskog groblja, a kako kažu autori, 'nizom naturalističkih vinjeta oživljuje tu stvarnost kao daleki odjek davnoga djetinjstva, kao bolno sjećanje i sjetnu ljepotu. Kroz obredne “smij i suze“ sudionika, koji su svoje duše utkali u zrak, zemlju, kamen i more ovoga našeg grada, neminovno se pitamo po kojim to načelima živimo danas?
Predstava Smij i suze starega Splita prilika je da zastanemo, sjetimo se i krenemo dalje sa sviješću da načela tih ljudi nisu bila puka ispraznost, već način opstanka i njegovanja kulturnog i urbanog identiteta čijem urušavanju svjedočimo.’
Goran Golovko splitski je redatelj koji se često bavi upravo 'tematizacijom specifičnog mediteranskog prostorno-vremenskog kontinuuma', što uglavnom ostvaruje u HNK Split te na Splitskom ljetu, gdje su u njegovoj režiji odigrane predstave poput Boccacciova 'Dekamerona' (2006. na 52. splitskom ljetu) De Filippove Velike magije (HNK Split, 2008), te Libra o libru Marka Uvodića Splićanina.
