Naslovnica > DOSSIER > Gray, Simon

Gray, Simon

Britansku i svjetsku književnost napustio je još jedan dramatičar - Simon Gray, stručnjak za buran život te specifični, britki i cinični spisateljski stil.
Share on facebook
Share on twitter

Obilježava ga beskompromisni cinizam, crni humor i buran privatni život. Ovaj britanski dramatičar, pripovjedač i kritičar, sklon čaši i javnim ispadima preživio je jedan lažno dijagnosticirani karcinom, svađu s Haroldom Pinterom, nekoliko propalih premijera i cijeli niz prepirki i skandala s britanskim kritičarima koji su rado punili novinske kronike novim materijalom. Često su ga proglašavali komercijalnim piscem čija je glavna preokupacija prikazati viši srednji sloj i njihove otuđene, besciljne živote. No, ostaje činjenica da ga je jednako voljela i mrzila i intelektualna i entertainment scena.

Simon Gray rođen je 21. ožujka 1936. u Hampshireu, od oca kanađanina i majke britanke, pa je tako do svoje 17 godine već nekoliko puta promjenio mjesto boravišta, često iz Britanije putujući u Kanadu i obrnuto. Na kraju je ipak završio u Britaniji kako bi pohađao Cambridge.

Već u početku na njega velik utjecaj ostavlja F. R. Leavis, istaknuti britanski književni kritičar te dugogodišnji predavač na Cambridgeu, pa tako jedna Grayeva drama (The Common Pursuit, 1984.) upravo i dobiva ime po zbirci Leavisovih eseja iz 1952. godine.

Gray i sam završava na sveučilišnoj katedri, predavajući književnost na Queen Mary University, no poprilično je razočaran u sistem i principe po kojima se studenti obrazuju, što s vremenom postaje jedan od razloga za pisanje kratke priče iz 1997. - Breaking Hearts.

No, čini se da je Grayev primarni poriv ipak bilo pisanje kratkih priča, a interes za dramsko stvaralaštvo došao je kasnije i to poprilično slučajno, možda čak iz praktičnih i financijskih razloga, jer nakon što je BBC odlučio otkupiti jednu od njegovih priča vidjevši u njoj dobar maerijal za radio-dramu, Gray je primjetio da će osoba koja će adaptirat taj tekst za radio biti bolje plaćena od njega. To je bio dovoljan razloga da se adaptacije primi – sam.

Uskoro piše i Wise Child za televiziju, no odbijaju ga, pa se Gray opet prima adaptacije scenarija – ovog puta za kazalište. Ubrzo nakon toga piše drame Dutch Uncle (1969.), Spolied, Butley (1971.) i Othervise Engaged (1975.).

Harold Pinter, Grayev osobni prijatelj se oduševljava tekstovima i odlučuje režirati Othervise Engaged i Butleya, te obje predstave postižu više no pristojan uspjeh. Butley, priča o sveučilišnom profesoru kojemu se život u kratkom roku počinje raspadati doživljava, osim kazališne i svoju filmsku premijeru, također u Pinterovoj režiji, s Alanom Batesom u glavnoj ulozi.

U sedamndesetim i osamdesetim godina prošlog stoljeća Gray piše niz dramskih djela poput Dog Days (1976.) , Molly,(1978.) The Rear Column (1978.), Close of play (1979.), te Melon (1987.), no jedino s Quartermaine's Terms (1981.) uspijava polučiti malo veći uspjeh, gdje se ponovno s vraća temi koja ga najviše zanima, a to je indiferentnost i otuđenost ljudi više srednje klase, ovoga puta situirane u Cambridgeu.

Svojevrsni nastavak drame Otherwise Engaged iz 1975. Gray radi u Simply disconnected (1996), koja nakon zaista dugog razdoblja sivila ponovno vraća reflektore na njegovu spisateljsku karijeru.

Njegov sljedeći veći uspjeh postiže s dramom Japes, napisanom 2000. i premijerno izveden 2001. godine, koja je čini se bila odgovor na smrt Grayevog brata, kroničnog alkoholičara, koji je uslijed komplikacija uzrokovanim bolešću povezanom s alkololičarskim načinom života i preminuo. To je zadnje upozorenje i za Grayev neuredni i alkoholu skloni način života.

No, iako se, barem za javnost, Gray odriče alkohola, ne odriče se i svog statusnog simola neugodnog i svadljivog karaktera, koji je svoj manifestni vrhunac doživio 1991. kada izlazi TV drama pod nazivom Old Flames u kojoj se Gray beskompromisno osvećuje svim kritčarima koji ga nisu previše trpili, dajući svojim nepodnosšljivim likovim – njihova imena. Uskoro puca i veza s Pinterom, koji, želi uvesti izmjene u lik koji predstavlja njega u TV drami Unnatural Pursuits (1993.) - koja je napravljena po Grayevim dnevničkim zabilješkama i prati razvojni proces produciranja Grayeve drame The Common Persuit. Takovo ponašanje, čini se, bilo je uvreda za Graya.

1995. Gray piše svoju sljedeću veliku uspješnicu Cell Mates, koja ubrzo doživljava i svoju veliku premijeru, dobre kazališne kritke, ali i iznenadno skidanje s repertoara, s obzirom da jedan od glumaca, uz obrazloženje da boluje od depresije, naglo i nenajavljeno napušta ansambl.

No, to ne zaustavlja Graya, koji je u svojoj najkreativnijoj fazi, te piše The Late Middle Classes (1999.), i Japes, koji se uvrštavaju među njegova najbolja djela.

Njegova zadnja kazališna premijara, The Old Masters dogodila se 2006. godine, a iste je objavljana i knjiga njegovih memoara The Year of the Jouncer, uz već postojeću i poprilično popularnu The Smoking Diaries iz 2004.

Simon Gray preminuo je 6. kolovoza 2008. u svojoj 71. godini života.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI