Grižula iliti Plakir je još jedna drama dubrovačkog renesansnog autora Marina Držića, koja po motivima i priči neodoljivo podsjeća na Shakespeareov ‘San ljetne noći‘, no, napisana je 8 godina prije Bardova rođenja. Prvi put izveden 1556. na piru Vlaha Sorkočevića, Grižula je međutim i izuzetno političan komad u kojemu Držić komentira suvremenu situaciju u Gradu (Grižula: ‘Kako je u Dubrovniku', Omakala: ‘Sram me je i govorit!'), ali i opisuje odnos vlastele prema služinčadi.
Grižula, zgađen situacijom u Gradu bježi u šumu, no ni tamo nema mira jer ga osim vila i sluškinjice Omakale, pobjegle od zle gospodarice, remete i još četiri para koji lutaju šumom: Plakir, sin Kupidov i ‘njegova' Vila, mladić Dragić zaljubljen u vilu i njegova ‘prava' djevojka Grube, pastir dobričina Rade i sluškinja Mione koja mu koketno uzmiče...
Nakon sraza i nesporazuma između dvaju svjetova - ljudskog i vilinskog - Dijana će vratiti bogu ljubavi Kupidu otetoga i u mrežu ulovljenoga sina Plakira, čime će nanovo biti uveden božanski red i svi će se pomutnje i nesporazumi smiriti i razjasniti...
U verziiji Zagrebačkog kazališta lutaka, Plakir pak postaje predstava za djecu i mlade ili kako kaže službena najava: Uz živahnu glazbu Đele Jusića i stihove Luke Paljetka, i djeca i odrasli će uživati u ovoj adaptaciji koja ostaje vjerna Držiću, ali istodobno ne iznevjerava ni očekivanja mlade publike.