Well my friends are gone and my hair is grey /I ache in the places where I used to play/And I'm crazy for love but I'm not coming on /I'm just paying my rent every day /Oh in the Tower of Song kaže Leonard Cohen lamentirajući o tornju u kojem je sadržana sva glazba ovog svijeta u pjesmi koja se, pogađate, zove The Tower of Song, a to je ujedno i pjesma koju 'Toranj loše glazbe' Nika Djurića uzima kao polazište.
Toranj loše glazbe toranj je sličan Cohenovom. To je toranj koji u ljudskim glavama grade marketinški direktori glazbeno-produkcijskih kompanija, a sadrži banalne pop pjesmice i stadionske himne kojima se nikako ne može uteći, tj. glazbu s vrhova top lista koja nam unatoč želji da slušamo i volimo nešto originalnije te možda malo manje očito, nikako ne izlazi iz sistema, a suprotno svim zakonima dobrog ukusa, ni uhu nije mrska.
Ili, kako kaže sam Djurić: Pop-sreća je da pop nema problema. Stoga se pop ne može misliti, kritizirati, analitično pisati, već pop znači pop živjeti, zadivljeno promatrati, bolje proučavati, bogato ispričati, slaviti. Ne postoji ni jedan razuman način da bi se pričalo o popu, osim oduševljeno ukazati na oduševljavajuće – to je super! Međutim, problem koji pop otvara misliocima nije problem popa, već problem mišljenja.
Oduševljenje pop kulturom Nik Djurić inače dijeli s ostatkom trupe Showcase Beat Le Mot koja je dosad na Eurokazu i UrbanFestu gostovala nekoliko puta i čiji je stalni član, a u Zagrebu se ovaj put kao samostalni autor našao silom prilika, odnosno, imena i prezimena hrvatskog porijekla. Showcase Beat Le Mot hamburški je izvođački kolektiv koji svojom kombinacijom političkog kazališta, performansa i pop kulture već više od desetljeća zabavlja publiku širom Europe i bližeg svemira.
Toranj loše glazbe se bavi pitanjima kao što su: jesmo li glazbeno bez domovine? Je li odmah po stvaranju svemira nešto krenulo jako krivo? Zašto je odjednom tako mirno? Bih li bio dobar Brazilac? Postoji li danas tako velika zabluda poput učenja da je zemlja ploča? Kako bi moj život izgledao da ima B-stranu? Zašto MP3 nema B-stranu? Je li moja neodlučnost najljepša spoznaja slobodne volje? Postoji li uopće loša glazba?, a kakvi su i ima li uopće odgovora na njih, možete provjeriti u &TD-u, čiji ansambl sudjeluje u predstavi koja je nastala kao dio Eurokazovog prije nekoliko godina uvedenog produkcijskog modela, kojim festival pokušava osim godišnjeg pregleda novokazališnih uspješnica i sam poticati stvaranje takvih izvedbi.