Jedan od najpoznatijih filozofa, teologa, književnika s prijelaza petnaestog u šesnaesto stoljeće, Erazmo Roterdamski, ostavio je za sobom baštinu koja se po mnogočemu smatra najsvjetlijim izdancima ne samo razdoblja humanizma već i povijesti ljudske misli uopće. Prvi je krenuo u ozbiljno proučavanje Novog zavjeta, odvajajući najstarije zapise od dodataka nastalih stoljetnim prepisivanjem, njegov je spis De ratione studii prvo djelo koje sustano obrađuje problematiku obrazovanja, a premda je bio žestoki zagovornik Reformacije, svojim je radkalnim stavovima uspio jednako otuđiti Luthera kao i papiste.
Pohvalu ludosti napisao je u vrijeme kad je boravio u kući kancelara Thomasa Moorea, a u njoj prokazuje lijenost, neznanje, bahatost teologa, te laku potkupljivost, nemoral i gramzivost Crkve i njenih službenika. Satira koja nikom ne ostaje dužna danas je njegov najpoznatiji i najprevođeniji rad.
Boris Senker dramatičar je koji je kroz godine posvetio niz svojih radova pomalo zaboravljanoj formi cabareta, pa je tako i njegov najnoviji komad 'Podvala ludosti', nastao upravo u tom obliku. Osim Erazma, kojem je zahvalnica upućena već naslovnom parafrazom, Senker se u sklapanju svog novog cabareta poslužio i motivima Miroslava Krleže ('Adam i Eva', 'Balade Petrice Kerempuha', 'Hrvatski bog Mars', 'Tisuću i jedna smrt'), Jean-Paul Sartrea ('Iza zatvorenih vrata'), te kao što službeni materijali kažu, 'još ponekom scenskom klaustrofobijom'.
Krležu je Senker već uspješno upotrijebio u cabaretu Fritzspiel, gdje je publici bilo ponuđeno da bira koju će varijantu Gospode Glembajevih gledati tu večer (Glembajevi u stilu grčke tragedije, elizabetinske drame osvete, francuske klasicističke drame ili Nušićevih komedija...), a u 'Podvali ludosti' Krležu i Erazma suprostavlja kroz dva lika, Fritza, pokojnika, te Ludost, besmrtnu.
Humor, kao osnovna odlika i Erazmovo oružje u borbi protiv nadmenih lažnih autoriteta, nužni je sastojak cabaretskog žanra, koji se također tradicionalno trudi prokazivati ljudsku glupost, lažni moral, sebeljubivost kao i niz drugih mana, a ukotvljenost te pronicljiv uvid u domaću situaciju, što je isto po definiciji cabaretska odrednica, Krleža svojim tekstovima pruža i godinama nakon smrti.
Što je svemu tome dodao redatelj Georgij Paro i koga se zapravo razotkriva ovom podvalom, saznajte na daskama splitskog HNK.
