Login za korisnike

Eto vas

Plastična kirurgija je možda uznapredovala, narkomanija je možda postala ozbiljan problem, ali Držić je u operi Frane Đurovića ostao – isti!

***

 

Operni program 24. zagrebačkog muzičkog bienalla otvara se jednom domaćom premijerom – Eto vas! Radi se o obradi drame 'Pjerin' Marina Držića koju je za potrebe izvođenja u libreto pretočio dramski pisac i dramaturg Dubravko Mihanović, uglazbio skladatelj Frano Đurović, a sve se na sceni našlo u režiji Maria Kovača.

Pjerin je kratka priča o braći blizancima, Pjerinu I i Pjerinu II. Pjerina I je, doduše, otac kada je ovaj bio mali, izgubio u Italiji, no sada se kao stastit mladić vraća u Dubrovnik, odnosno dolazi turistički, sve dok se spozna da je pronašao oca koji mu je već namjenio zaručnicu Lučilu. Naravno, radi se qui pro quo-u – otac ne zna da se njegov drugi sin vratio i uvjeren je da djevojku daje svom, već odavno jedinom sinu, te je zadovoljan zbog toga, jer ga je već duže vrijeme nagovarao na to, a Pjerin nije htio jer ju je smatrao kako Mihanović kaže 'da se izrazim političkim nekorektnim izrazom - ružnom'. Pjerina II. uspije nagovoriti na brak Lučilina izdašna 'prćija', odnosno miraz, i mladi bračni par završava u zajedno - u sreći. Pjerin I koji se nije htio zaručiti za Lučilu sada je konačno slobodan da uzme ruku svoje ljubljene djevojke, što mu je otac do sada branio jer je djevojka bila relativno siromašna, a Obložder, Pjerinov sluga, koji je naravno i vodič kroz cijelu dramu, i Držićev, a i Mihanovićev i Kovačev favorit, završava s ništa manje lijepom Mrvom, djevojčinom sluškinjom.

To bi nekako bio Držić, a Mihanović i Kovač malo moderniziraju situaciju, pa onda Pjerin II i Lučila završavaju u braku isključivo zbog razvijenosti plastične kirurgije kojoj se Lučila podvrgla, Obložder svjestan da rijetko koja Držićeva drama zapravo ima završetak moli publiku da izabere dostojni kraj, Pjerinov otac iznenađen time što ga ovaj odmah nije prepoznao sumnja u sinovljevu ovisnost o heroinu, drama ne završava ljubavnom arijom jer je jasno da se radi o play-backu, i još mnogo malih sitnica za koje biste se ipak trebali naći u gledalištu.

Frani Đuroviću ovo nije prvi susret s Bienallom u zagrebu – 2003. bio je koautor audio-vizualne instalacije 'Konzumacije kulture'.

autorski tim
Marin Držićtekst
Dubravko Mihanovićlibreto
Mario Kovačredatelj
Frano Đurovićskladatelj


Odgovori