Login za korisnike

Osvrni se gnjevno

Disfunkcionalni ljubavni trokut koji postane četverokut izazvao je skandal svjetskih razmjera na praizvedbi 1956., a kako će proći 2009. provjeriti možete na Sceni Gorica

***

U malom stanu žive Jimmy, njegova supruga Allison, i, dopunjavajući bizarni ménage à trois, Cliff. Jimmy je u konstantnoj svađi sa svime oko sebe – s politikom, s književnim kritikama u nedjeljnim novinama, s Crkvom, s Cliffom kojeg smatra glupim, s Allison koju smatra pasivnom, s britanskim klasnim sistemom, koji živo predstavljaju Allisonini roditelji, umirovljeni pukovnik i njegova supruga, a koji su se kćeri odrekli kad se odlučila udati za dečka iz radničke klase...

Jimmy stalno pokušava izbaciti Allison iz takta, isprovocirati reakciju, njegove riječi upućene Allison su izuzetno grube, čak ne preže i od fizičkog nasilja, no Allison ne reagira, nego defetistički prihvaća sudbinu. Cliff je pokušava zaštititi od Jimmyjevih grubih ispada, no njegovo je mjesto 'trećeg' u tom braku ionako sumnjivo. Pa ipak, za Allison je on prijatelj kojem se može ispovijediti, kojem povjerava da je trudna, što ne želi reći Jimmyju.

Ravnotežu neobičnog disfunkcionalnog trokuta poremeti dolazak Helene, Allisonine prijateljice glumice, koja se useljava u sobu kat ispod, i koja nakon još jednog u nizu Jimmyjevih nasilničkih trenutaka odluči pozvati Pukovnika, Allisoninog oca, da dođe po Allison. Unatoč ljubavi koju osjeća za Jimmyja, Allison prilično lako pristaje otići – već je odavno shvatila da je njen brak gotov, i da, iako ne sumnja u Jimmyjevu ljubav, ne vidi razlog da ostane.

Najzanimljiviji obrat drame događa se u trenutku Allisonina odlaska – Helena, nakon svađa s Jimmyjem, i nakon što je Allison nagovorila da ga napusti, i sama pada na njegov neotesani šarm te započinje ljubavnu vezu i ostaje živjeti s njim.

Nekoliko mjeseci kasnije, ni sama ne znajući zašto, Allison se vraća u posjet. Izgubila je dijete, a u razgovoru s njom, Helena shvati da ne može živjeti kao Jimmyjeva ljubavnica te ga odluči napustiti. Allison ju nagovara da ostane, jer misli da Jimmy ne može podnijeti da ostane sam, no Helena ipak odlazi, a Allison, uhvaćena u vlastitu zamku, bez obzira na prošlost, ostaje uz Jimmyja...

Kad se drama Johna Osbornea, 'Osvrni se gnjevno', 1956. pojavila na britanskim pozornicama, izazvala je opću pomutnju. Dok su joj jedni zamjerali surovi naturalistički prikaz jedne izgubljene generacije, drugi su slavili konačni odmak od šećerastog i fantastičnog repertoara uobičajenog za poslijeratne pozornice, repertoara koji je služio proizvodnji lakomisleće zabave za tmurna vremena. John Osborne je u literaturu i kazalište uveo prototip likova koje će kasnije nazivati 'gnjevnim mladim ljudima' – likove koji poput Jimmyja beskompromisno nameću svoje mišljenje o svijetu koji ih okružuje. To je svijet generacije izgubljenih ideala, koja je odrastala i stasala u postratnoj laburističkoj Britaniji. Deklarativno socijalistička vlada nije se uspjela izboriti s famoznim klasnim sistemom te se tako pojavio niz mladih i obrazovanih ljudi koji su i dalje zbog porijekla bili zakinuti za ono što su mislili da im pripada.

Drugi je istaknuti pripadnik grupe književnika koji su, deziluzionirani socijalnom situacijom, zagovarali grubi realizam i napuštanje eskapizma, dotadašnje prevladavajuće struje, bio Kingsley Amis, poznat po romanu Lucky Jim, a samu sintagmu 'gnjevnih mladih ljudi' skovao je predstavnik odnosa s javnošću Royal Court Theatrea, George Fearon, gdje je drama praizvedena u režiji Tonyja Richardsona.

Fearon je bio uvjeren da tržišno 'Osvrni se gnjevno' nema nikakve šanse, a Royal Court je već imao tri propale predstave u recentnoj povijesti i bio pred zatvaranjem. Međutim, glumac i tadašnji umjetnički ravnatelj English Stage Company, koja je igrala u Royal Courtu, George Devine, bio je toliko oduševljen tekstom koji su mnogi drugi, uz par odabranih riječi, vratili autoru, da je navodno uzvodno veslao Temzom, jer je Osborne u tom trenutku živio na jednom od usidrenih brodova u londonskoj rijeci, kako bi osigurao prava za izvođenje.

Ostalo je povijest – drama koju je Osborne u napadu gnjeva sličnom onom koji opsjeda glavni like iste, i u kojoj je opisao po svoj prilici i autobiografske elemente propalog braka s Pamelom Lane, revolucionarizirala je britansko glumište i postala jednim od ključnih komada ne samo desetljeća već i stoljeća.

John Osborne nastavio je plodnu karijeru pišući za kazalište, televiziju i film, a nekoliko godina nakon 'Osvrni se gnjevno' napisao je dramu 'The Entertainer', u kojoj je Laurence Olivier odigrao jednu od najpoznatijih uloga u životu – ostarjelog, ciničnog zabavljača koji proživljava i preživljava propast vodvilja.

Kasniji uspjesi u karijeri uključuju dramu 'Luther', Oscara za filmsku adaptaciju 'Toma Jonesa' koji je pripomogao promjeni zakona iz osamnaestog stoljeća kojim je zabranjivana homoseksualnost, odigrao je nekoliko uspješnih filmskih uloga, a zadnju je dramu napisao 1991. – bio je to nastavak 'Osvrni se gnjevno', nazvan Déjà Vu. Umro je tri godine kasnije.

autorski tim
John Osborneautor teksta
Mark Boldinasistent redatelj
Stanko Kovačićskladatelj
Marita Ćopokostimograf
Rene Gjurašinscenograf
Paolo Magelliredatelj
Željka Udovičić Pleštinadramaturg
Ivanka Mazurkijevićskladatelj
Nikša Mrkonjićoblikovatelj svjetla

izvođači
Ana BegićAllison
Goran BogdanCliff
Iva ViskovićHelena
Milan PleštinaPukovnik
Nikša ButijerNikša Butijer

Odgovori