Da KNAP nije samo kazalište na periferiji, kao što govori njegov pomalo autoironičan naziv, već relevantna činjenica naše kazališne zbilje, dokazala je ovogodišnja produkcija predstave 'Smisao života gospodina Lojtrice' koja se iz (zasad) relativno kratkog pohoda na festivale vratila sa svom silom nagrada.
Zbiljom se predstava i bavi, ali ne kazališnom već onom svakodnevnom, gdje mali čovjek ne ide, kako smo to navikli u popularnim pričama herojskih razmjera, u borbu protiv vjetrenjača, pardon, sustava, već pognute glave vrlo, a kako drugačije nego sustavno, trpi razne institucionalne zlostavljače poput šefova i nadriliječnika. Status žrtve u kojem se Lojtrica (s)našao uspješno potvrđuju njegova žena i najbolji prijatelj, a glavni lik, nakon što mu je dijagnosticirana nepoznata, naravno neizlječiva bolest, i nema puno izbora nego prepustiti se sudbini, koja se isto tako pojavljuje u predstavi, ali nećemo vam otkriti kao čija personifikacija.
Mladoj glumačkoj ekipi Radovanu Ruždjaku, Živku Anočiću i Rakanu Rushaidatu, koji su među sobom podijelili čak dvadeset i dvije uloge, pridružio se još jedan glumac, Saša Anočić koji je, doduše ne prvi put, sebi namijenio ulogu redatelja. Nakon prijašnjih uspješnih redateljskih suradnji s HNK Osijek i Teatrom EXIT, Saša Anočić vratio se provjerenom receptu stvaranja predstava iz glumačkih improvizacija.
Ako vam se čini da ste tako nešto već čuli, treba reći da su stil i naslov predstave svakako posveta jednom drugom, zasad ipak poznatijem Smislu života, ali nastave li dečki s nagradama, tko zna...
