Naslovnica > VIJESTI > DRAMA > Bernhard, Thomas

Bernhard, Thomas

Austrijski dramatičar cijelog je života svojim tekstovima podizao prašinu, a svoju je domovinu prezirao toliko da je oporučno zauvijek zabranio uprizorenja svojih drama i tiskanje djela u Austriji...
Share on facebook
Share on twitter

Thomas Bernhard je austrijski romanopisac, dramatičar i pjesnik. Dobitnik je austrijske Državne nagrade 1967. i Buchnerove nagrade 1970. U domovini je prozvan Nestbeschmutzer (onaj koji blati vlastito gnijezdo) zbog kritičkog stava i preziranja  austrijskog  konzervativizma, nacizma, provincijalizma i  katoličke crkve.

Rođen je  9. veljače 1931. godine u Heerlenu u Nizozemskoj, kao izvanbračno dijete Herte Fabjan i Aloisa Zuckerstättera. Svoje rano djetinjstvo proveo je s bakom i djedom s majčine strane u Beču i u Seekirchenu u blizini Salzburga.

Na razvoj dječaka veliki utjecaj imao je njegov djed i pisac Johannes Freumbichler koji je omogućio Thomasu Bernhardu osim umjetničke naobrazbe i poduku u sviranju klavira. Osnovnu školu Bernhard je završio u Seekirchenu, kasnije je pohađao različite škole u Salzburgu uključujući i Johanneum koji je napustio 1947. i o kojem piše sve najgore u svome autobiografskome romanu 'Uzrok'. Iste godine započinje naukovanje za trgovca mješovitom robom.

bernhard

Dvije godine kasnije 1949. umire mu djed i Thomas Bernhard počinje objavljivati kratke priče u salzburškim novinama,  a iste godine  obolijeva od kronične upale pluća i provodi gotovo tri godine u sanatoriju u Granfenhofu.

1950.upoznaje svoju životnu partnericu Hedwig Stavianicek (1894-1984). Ona je bila uz njega sve do svoje smrti i podržavala ga u literarnome stvaranju iako je bila čak 37 godina starija od njega.

Između 1955. i 1957 studira glazbu i glumu u Salzburgu i Beču i radi kao novinar.
Prvi veliki uspjeh postigao je s nagrađivanim romanom 'Mraz', objavljenim 1963.godine. Nitko od likova u romanu nema ime. Zbivanja u romanu pratimo iz perspekitve mladog neimenovanog pripovjedača, studenta medicine kojega njegov nadređeni kirurg pošalje u  selo Weng u Alpama da bi promatrao kirurgovog ekscentričnog brata slikara Straucha, koji boravi u strašno zapuštenom svratištu. Pripovjedač se predstavlja kao student prava na odmoru, koji čita jedan roman Henrya Jamsa, no do kraja romana ne saznamo o kojem je njegovome djelu riječ. Svratište vodi odvratna gostioničarka, čiji muž služi zatvorsku kaznu zbog ubojstva gosta. Ona održava spolne odnose s jednim čovjekom u zamjenu za pseće meso koje poslužuje pijanim radnicima u svojoj gostionici..

Roman 'Mraz' dobio je književnu nagradu slobodnog grada Bremena, od koje je Bernhard kupio imanje u  Gmundenu u Gornjoj Austriji. Piše prozu: 'Smušenost' (1967),  'Nedaća' (1968), 'Pličine.Ostavština.' (1969), 'Događaj' (1969).

berhard 1

1970. objavljuje roman 'Krečana' i svoju prvu dramu 'Svečanost za Borisa', koja je izvedena u Deutsches Schauspielhausu u Hamburgu u režiji Clausa Peymanna koji je kasnije režirao i ostale Bernhardove drame. Likovi te drame uglavnom su bogalji bez nogu. Iste godine dobiva godine dobiva i Buchnerovu nagradu.

Godinu dana kasnije objavljuje romane 'Midland u Stilfsu / Da' (1971), gdje predstavlja velikog mrzitelja Austrije, njezine zaostale provinicije i životne besmislice stanovnika, te 'Hodanje'.

1972. objavljuje dramu 'Ignorant i luđak' izvedenu na Salzburger Festspiele, ponovno u režiji Clausa Peymanna. Dvije godine kasnije piše dramu 'Lovačko društvo' koja je premijerno izvedena u bečkom Burgtheateru 4.5.1974. u režiji  naravno Clausa Peymanna.

1975. izlazi Bernhardov roman 'Korektura'. Glavni lik ovoga romana je  Roithamer, predavač na Cambridgeu, koji nakon godina istraživanja gradi za svoju sestru, jedinu osobu koju je ikada volio, kuću u obliku stožca smještenu točno u sredini šume Kobernausser. No, sestra umire upravo na dan kada je ušla u stožastu kuću. Roithamer koji je projekte za izgradnju stožaste kuće korektirao do samoga kraja, nakon smrti sestre počini samoubojstvo. Zanimljivo je da je roman u prvome dijelu pisan iz perspektive pripovjedača dok u drugome dijelu pripovjedačku perspektivu preuzima sam lik Roithamera.

Iste godine Thomas Bernhard piše i roman 'Uzrok', prvi u nizu autobiografskih djela u kojima opisuje Salzburg za vrijeme svoga djetinjstva, tj. između trinaeste i petnaeste godine života kada pohađa internat, a to je vrijeme  trajanja  II.svjetskog rata i neposredno nakon njega. U toj knjizi opisan je  njegov odnos s djedom, vrlo kritički piše o građanima Salzburga, žestoko se protivi srednjim školama jer  se u njima truje ljudski duh i zatire pamet i sloboda mladih ljudi.  Knjiga je bila cenzurirana i izazvala je burne reakcije politike i klera.

Drame koje piše tih godina nose naslove 'Moć navike' (1974) , 'Predsjednik' (1975)  'Slavni' (1976),  'Minetti' (1977), i 'Immanuel Kant' (1978). Roman 'Podrum.Oduzimanje' izlazi 1976. godine, to je također autobiografski roman koji se kronološki  nastavlja na roman 'Uzrok', a u njemu Bernhard opisuje  vrijeme nakon školovanja i pohađanja internata kada se zaposlio kao šegrt u trgovini mješovitom robom.

Prozni naslovi koji slijede nakon 'Podruma. Oduzimanje' su 'Dah.Odluka' (1978), 'Da' (1978) te 'Imitator glasova', zbirka priča (1978). Ta zbirka sadrži sto i četiri priče u kojima obuhvaća:  dva slučaja klevete, četiri zataškavanja, trinaest slučaja ludila,  dvadeset i šest umorstva, pet preuranjenih smrti, tri napada na osobnost, dvadeset iznenađenja, jedan gubitak pamčenja, četiri nestanka šest bolnih smrti i osamnaest samoubojstava.

berhard 2

Thomasu Bernhardu to je vrijeme najintenzivnijega stvaranja u kojem piše prozu 'Pripovijetke' (1979), 'Gladuši' (1980), 'Hladnoća. Izolacija' (1981) te drame 'Popravljač svijeta' (1979),  'Pred umirovljenjem' (1979), 'Na svim vrhovima vlada mir' (1981),  'Na cilju' (1981),  'Dojam vara' (1983) i 'Stvaratelj kazališta' (1984).Glavni lik 'Stvaratelja kazališta' je glumac Bruscon koji vodi putujuću glumačku družinu sačinjenu od njegove obitelji - gospođe Bruscon, kći Sarah i sina Feruccia. Bruscon pati od manije veličine i piše komediju 'Kotač povijesti'. U malome provincijskome mjestu Utzbachu u mjesnoj gostionici završavaju pripreme za izvedbu 'Kotača povijesti'. Za vrijeme igranja predstave u kojoj su likovi najveći mislioci civilizacije, počne grmljavina, zapali se crkva i kroz strop počne curiti voda, komedija se ne odigra, a shrvani Bruscon u kostimu Napoleona na kraju klone.  Drama je premijerno izvedna na Salzburger Festspiele 1985. u režiji Clausa Peymanna.

Prozna djela iz toga razdoblja su  'Dijete' (1982), 'Beton' (1982) i 'Wittgensteinov nećak. Jedno prijateljstvo'. U relativno kratkome romanu 'Wittgesteinov nećak'  Thomas Bernhard opisuje prijateljstvo s  Paulom Wittgesteinom, nećakom slavnog austrijskog filozofa Ludwiga. Vrijeme radnje autobiografskog  romana je 1967.godina kada Thomas Bernhard boravi u bolnici 'Am Steinhof ' radi operacije na kojoj mu je iz pluća izvađen tumor, u istoj bolnici ali na odjelu za duševne bolsnike boravi njegov prijatelj Paul. Thomas i Paul bili su vrlo bliski, zajednička im je bila ljubav prema glazbi, pogotovo prema Mozartovima i Beethovenovim skladbama te opsesija operom. Roman je nastao nakon Paulove smrti, te na kraju romana Bernhard osuđuje samoga sebe jer je posljednje dane Paulovog života izbjegavao Paula zbog toga da se ne bi morao susresti sa smrću  kojom je odisala prijateljeva pojava.

Nakon toga romana piše još romane 'Gubitnik' (1983), 'Drvarenje. Uzbuđenje' (1984), 'Stari majstori' (1985) te 'Izumiranje.Raspad' (1986),  a drame koje je stvarao u tome razdoblju su 'Ritter, Dene, Voss' (1984),  'Jednostano komplicirano' (1986), ' Elisabeth II' (1987) te 'Heldenplatz' - u prijevodu 'Trg heroja' (1988).

bernhard 3

'Trg heroja' praizveden je u bečkom Burgtheateru' 4.11.1988.,  točno pedeset godina nakon pripojenja Austrije Hitlerovoj Njemačkoj, a na Trgu Heroja upravo je Adolf Hitler imao znameniti govor o spajanju dvije države. Bernhardov 'Trg Heroja' izazvao je vrlo veliki skandal i prije nego što je postavljen na scenu. Komad je shvaćen kao napad na austrijsku državu, radikalniji političari su tražili otkazivanje premijere, Bernhardovo protjerivanje iz zemlje te smjenu tadašnjeg intendanta Burgtheatra i redatelja predstave Clausa Peymanna. Skandalu je pridonijelo i to što je komad bio napisan upravo po narudžbi Burgtheatra te povodom 100 godina rada toga kazališta. 'Trg Heroja' je jedan od posljednjih  dramskih tekstova Thomasa Bernharda u kojem se kroz likove iz obitelji Schuster obračunava s Austrijom. Početak skandala je bio dva mjeseca prije premijere, kada su u javnost 'iscurili' neautorizirani ulomci te drame. 'Tadašnji vicekancelar Alois Mock tražio je da se spriječi premijera i predstava skine s repertoara Burgtheatra s argumentom da jedna ovakva predstava ne može biti financirana sredstvima iz državne blagajne, tj. novcem poreznih obveznika koje se u njoj besramno vrijeđa. I predsjednik Austrije, Kurt Waldheim, vidio je u 'Trgu heroja' zloupotrebu demokracije i „grubu uvredu austrijskog naroda“'. Jedino su ministrica obrazovanja Hilde Hawlicek i tadašnji savezni kancelar Franz Vranitzky zagovarali izvedbu predstave i slobodu izražavanja.

Premijera se ipak održala, s tri tjedna kašnjenja, te demostracijama ispred Burgtheatra. Predstava 'Trg heroja' završila je 40-minutnim pljeskom publike Thomasu Bernhardu.
Posljednji radovi Thomasa Bernharda su proza 'U visini. Pokušaj spašavanja. Besmislica.' (1989) te drame 'Njemački ručak' (1988) i 'Claus Peymann si kupuje hlače i ide sa mnom na ručak' .

Thomas Bernhard je umro 12.veljače 1989. od zatajenja srca na svome imanju u Ohlsdorfu u Gornjoj Austriji, u kući koja je danas muzej i centar za proučavanje Bernhardovoga rada. U svojoj oporuci zabranio je nova uprizorenja svojih drama i izdavanje svojih neobjavljenih radova u Austriji.

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI