Priopćenje prenosimo u cijelosti.
***
Današnji prosvjed „V.D., a ne D.V.“ je putem online prijenosa na youtubeu i facebooku pratilo gotovo 900 ljudi, točnije 884.
Rad sindikalnih povjerenika u funkciji radničkog vijeća nema nikakve veze sa politikom niti sa svjetonazorima već je to jednostavno nezadovoljstvo zaposlenika nesposobnom upravom!
Na probleme unutar HNK ukazuje se od 2016. u međuvremenu je održano mnoštvo sastanaka i pokušaja da se problemi riješe dijalozima, ali bezuspješno. HNK je od kraja 2015. do početka 2017. radilo van zakona po principu preraspodjele radnog vremena, a sa čime je sve i započelo.
Što se tiče pandemije i epidemioloških mjera, točnije o onome što možda još nije bilo dostupno medijima...
Na početku sezone 2020/2021. nam je rečeno da predstave idu normalno kako su planirane prije pandemije, a ako će doći do lošije epidemiološke situacije da će se prijeći na manje forme, koncerte i gala večeri. Također je rečeno da je uprava stalno u kontaktu sa epidemiolozima i da se sve radi u dogovoru sa njima. Vrlo brzo se pokazalo da to nije bila istina! Naime, svi smo držali glavu u torbi marljivo radeći za premijeru “Ponos i predrasude”, bivali smo u bliskom kontaktu, bez maski, više sati dnevno dok nam je razum govorio da to nisu preporuke epidemiologa.
Nakon prve zaražene 70-tak plesača je moralo u samoizolaciju iz koje su se svakodnevno javljali novi zaraženi, njih 14.
U najvećem šoku smo ostali kada smo na kraju samoizolacije dobili email sa rasporedom rada gdje se vidjelo da se probe za Orašara normalno nastavljaju. To nam je ukazalo na totalnu nebrigu i nerazumijevanje nove bolesti i zahtijevanje da ponovo riskiramo svoje zdravlje i život na isti način.
Od tada je prošlo 4 mjeseca i balet nije dao niti jednu manju formu o kojoj su nam govorili na početku sezone, a na vratima su novi pokušaji davanja velikih glazbeno-scenskih djela, ”Smrt u Veneciji” i “Gisella” u kojima je ponovo nemoguće izbjeći bliski kontakt i veći broj plesača.
Povjerenje je nepovratno izgubljeno.
U nastavku vam šaljemo sadržaj govora svih umjetnika i zaposlenika koji su aktivno sudjelovali u prosvjedu.
UVOD
Opet smo ispred zgrade Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Prije nepuna 4 mjeseca postavljali smo svijeće za našeg člana Antu Topića, dugogodišnjeg. uglednog člana zbora Opere HNK, koji je umro od virusa Covid -19. Što se dogodilo otada? Puno i malo. Puno u senzibiliziranju zaposlenika i javnosti o neodrživoj situaciji u HNK u Zagrebu, i malo u smislu korjenitih promjena u upravljanju našom najvećom nacionalnom kazališnom institucijom. Ovaj prosvjed je organiziran zbog neizdrživog kaosa i nestanka pretpostavki za produciranje umjetničkog programa.
Godine 2014. Dubravka Vrgoč prvi je put imenovana intendanticom HNK na temelju programa u kojem je obećavala brda i doline, između ostaloga na velika zvona najavljivana je predstava o Tesli s Tildom Swinton u glavnoj ulozi, kao i novi model financiranja nacionalne kuće.
Također: da će vlastiti prihod doseći 25% budžeta kazališta, da će sponzorskim sredstvima i iz EU fondova financirati projekte, da će Ministarstvo i Grad do 2018. godine izgraditi novu scenu HNK. Tilda Swinton je kao i cijeli taj fantomski projekt bio lažno obećanje kojim se samo pumpao PR intendantice, kao i Festival svjetskog kazališta koji po ničemu nije festival. Prazna obećanja.
Zato upućujemo apel nadležnima: Izbavimo kazalište od neznanja, lažnih obećanja i samohvale uprave HNK-a na čelu s Dubravkom Vrgoč!
Napisala je: Opera i Balet trebaju ostati u sadašnjem prostoru dok će se Drama seliti u prostor bivše tvornice Gredelj ili će se za nju izgraditi nova zgrada – kako je navela - nešto poput Centre Georges Pompidou u Parizu! WOW
Prazne tlapnje, čarolija koje nema. Ne, zidove HNK-a nije uništio potres, ali sve ono unutar njih već šest godina doživljava nezapamćeno urušavanje, gore od elementarne nepogode. Iako je na sva zvona obećavala i to da će HNK „osvojiti središnju poziciju u regiji i važno mjesto u kulturnim rasporedima Europe“, njezina je uprava ispala pravi generator neznanja i dezorganizacije, mjesto prijetnji otkazima, ponižavanja i vrijeđanja svih koji ukazuju na anomalije. Zbog svega neminovno dolazi do gubljenja kriterija i pada kvalitete rezultata koji se zove predstava.
Izbavimo kazalište od nekompetencija Dubravke Vrgoč i njezinih pomoćnika!
OPERA
U svojim je nastupima D.V. obećavala da će Opera biti perjanicom na europskoj mapi uspješnosti, uz bok najvećim opernim kućama Europe i svijeta. Što imamo nakon 6 i pol godina?
Repertoarna slika je devastirana, kako smanjenim brojem premijernih naslova tako i smanjenim brojem repriznih izvedbi. Od Ugovorom o financiranju predviđenih 60 opernih predstava na velikoj sceni u proteklim je sezonama izvođeno 20-ak% manje. Taj se gubitak ne može nadomjestiti koncertima ni igrokazima u foyeru!
Repertoar se popunjava naslovima koji ne spadaju u nacionalno kazalište te se na umjetan način stvara krivi dojam raznolikosti. Forsiranje koprodukcijskih projekata pod krinkom financijske isplativosti i međunarodnog pozicioniranja Opere u kojima sudjeluje mali broj članova ansambla ne mogu biti baza repertoara Opere HNK što se nakon niza godina uspjelo i dokazati u ovoj pandemiji. Redom su otkazana ili odgođena četiri takva projekta koja nisu ni pokušana biti zamijenjena, bilo predstavama iz prijašnjih sezona, bilo naslovima prilagođenim pandemijskim uvjetima, izvedenim vlastitim snagama.
Primjeri loše organizacije su: dnevne promjene u rasporedu rada, prekratki rokovi za kvalitetnu pripremu umjetnika pa se publika samo može samo nadati da će vidjeti naslov za koji je kupila ulaznice. Tako se o otkazivanju izvedbe, pretplatnici obavještavaju putem Facebook stranice tek nekoliko sati prije dok službena web stranica kazališta ostaje prepuna netočnih i nepotpunih podataka.
Često je i naprasno otkazivanje opernih predstava pod izlikom neprodanih ulaznica, uzrok čega je u stvari loše planiranje repertoara. Usto, bezrazložna otkazivanja ugovora pojedinim gostujućim umjetnicima polučila su velike financijske gubitke za HNK, uslijed izgubljenih parnica na sudu.
Mnogo se puta s naše strane ukazivalo na nepopunjenost ansambla, ali je rezultat izostao, a broj radnih mjesta je smanjen. Više nismo u mogućnosti u cijelosti odgovoriti zahtjevima partitura pa smo prisiljeni oslanjati se na popunu s kolegama glazbenicima izvan HNK. U velikom broju slučajeva D. Vrgoč nas, ne želeći odobriti popunu, prisiljava da izvodimo repertoar u nepotpunom sastavu. Zato, više od 80 %, nas iz Opere nema povjerenja u intendanticu te ne vidi načina za daljnji nastavak rada s njom. Smjena – odmah!
BALET
I za balet je gđa Vrgoč imala velika obećanja, npr. da će baletne plesače koji ne mogu više plesati uključiti u pedagoške aktivnosti baletnog studija koje će pokrenuti u kazalištu, kao i baletne produkcije na drugoj sceni HNK koja će se izgraditi za njezina mandata, a također je obećala da će uz pomoć Grada, Ministarstva i sponzora pronaći drugačiji način financijskog vrednovanja ansambla.
TEHNIKA
Tehnika se danas također nalazi u nemogućoj situaciji, umorna, brojčano podkapacitirana i bez adekvatnih rukovoditelja, ne samo zbog nepostojanja minimuma organizacijskih sposobnosti intendantice, već, kako čujem i zbog redovitog kršenja Zakona o radu.
S obzirom na prenapregnutost kolektiva (zbog golemog broja prekovremenih sati i čestih bolovanja) angažiraju se osobe izvana za poslove za koje već postoje zaposleni radnici. Radnici, kao i svi koji borave na sceni (što dostiže i 100 ljudi) životno su ugroženi jer tehnička zastarjelost u sprezi s umorom, dekoncentracijom i napetošću vrlo lako može dovesti do katastrofe. O svemu tome Tehnika već dugo informira Ministarstvo, ali pomaka nema. Dapače, čak nas se etiketira kao „rušilačke faktore u sprezi s određenim političkim strujama“. Iz Tehnike je u ovom mandatu otišlo stotinjak stručnih djelatnika, s velikim iskustvom u produkciji. To je direktno utjecalo na naš rad koji zbog specifičnosti kazališne umjetnosti zahtijeva od svakog novozaposlenog višemjesečnu prilagodbu. Sve to djelatnike Tehnike stavlja u situaciju da nisu u mogućnosti kvalitetno ispuniti obavezu prema predstavama. Nikakva ulaganja u razvoj Tehnike HNK-a koja bi poboljšala rad nisu napravljena. Svi oni koji bi svojim profesionalnim stavom ukazali na loše odluke brzo bi osjetili gnjev intendantice i prijetnje otkazom te bi u skorom roku napustili kazalište. Osnovno u Tehnici je upućenost u procese rada, za što je potrebno vrijeme, ponekad i godine.
Dosta je! Izbavimo kazalište iz ralja nekompetencije uprave!
STRUČNE SLUŽBE
Osim zanemarivanja jasne misije ovoga kazališta, u javnosti se putem intendantici lojalnih medija te njoj odanih novinara i kritičara, sustavno kreira lažni dojam uspješnosti. Gradnjom ovog Potemkinovog sela učinjena je golema šteta ansamblima i publici. Kakva je druga strana medalje?
Neprofesionalan odnos prema pretplatnicima prema kojima se odnosi samo kao prema brojkama s kojima se pumpa agresivni PR, a istim tim pretplatnicima se prodaju pretplate s naslovima za koje se unaprijed zna da se neće izvesti, povećavaju im se cijene, smanjuje broj naslova, ne vraća im se novac za neodržane predstave. HNK više nema niti jednog velikog sponzora – svi su se povukli zbog neprofesionalnog odnosa intendatice zbog čega je broj sponzora došao na nulu.
Iako se tvrdi da su vrhunac uspješnosti ove uprave prodane ulaznice, to nije točno jer su se u mnogim slučajevima neprodane ulaznice dijele šakom i kapom, a sve kako bi se prikrila organizacijska nemoć. Jedna od najvećih laži koje se kontinuirano plasiraju u javnost je ona da je intendanica povećala gledanost za 90% i da se „publika napokon vratila u HNK“. HNK je uvijek imao svoju publiku, ozbiljni gubitak je zabilježen upravo u prve dvije godine mandata Dubravke Vrgoč koja se potom dosjetila da službenim podacima pribrojava i nepostojeće publike.
Nasilno se prisiljavalo djelatnike na prodaju ulaznica za predstave koje nisu polučile interes publike, čak osnovnim školama jer je uprava svjesno ignorirala neadekvatnosti istih za prve dječje dolaske u HNK. Nakon toga, ignorirano je i glasno negodovanja roditelja i nastavnika. Ovakvih primjera ima bezbroj. Dosta je! Riješimo se nekompententne uprave!
MOBING
U svom je programu Dubravka Vrgoč obećavala da će „kazalište će postati prostorom individualnih sloboda ojačanih jedinstvenim osjećajem pripadnosti zajedničkoj avanturi, razmjeni fizičkih i mentalnih iskustava: mjesto susreta, dodira i borbe za kulturnu demokraciju“ No, dogodilo se sve suprotno, glasovi o zlostavljanju zaposlenika sve su glasniji:
U 6 i pol godina otišao je iz HNK veliki broj zaposlenika davši otkaz ili otišavši u prijevremenu mirovinu. Samo u prve četiri godine iz našeg je kolektiva zbog kontinuiranog mobinga Dubravke Vrgoč iz HNK-a otišlo 195 profesionalaca i vrijednih ljudi. Od toga 5 poslovnih ravnatelja, 5 rukovoditelja računovodstva, 9 voditelja marketinga, 1 rukovoditelj tehnike, 1 rukovoditelj pravne službe, 2 rukovoditelja Službe javne nabave, plana i analize, 6 voditeljica ureda intendantice, 13 djelatnika Službe marketinga, prodaje i odnosa s javnošću, 100 zaposlenika Tehnike te mnoštvo zaposlenika iz drugih službi. Ovdje nisu spomenuti umjetnici koji su napustili naše kazalište u ovome razdoblju. Od toga je samo 55 ljudi otišlo u punu mirovinu, a svi ostali su pobjegli glavom bez obzira, kako bi spasili živu glavu, svoje zdravlje i zdravlje članova svojih obitelji. Nevjerojatan je dijapazon uvreda koje zaposlenici podnose, verbalno i neverbalno od intendantice, to je prava epidemija uvreda i povreda ljudskog, radničkog i umjetničkog dostojanstva! Liječničku pomoć je zbog narušene psihe zatražilo na desetke djelatnika, u više slučajeva vozila hitne pomoći dolazila su po njih na radno mjesto. Zaposlenike se i optužuje za dugove bivših intendanata, poziva ih se da dođu kod intendantice poslije radnog vremena gdje ih se isljeđuje, optužuje i omalovažava, izravno im se prijeti otkazima. Posljedice su česta i dugotrajna bolovanja, s psihičkim i inim dijagnozama dobivenim diljem psihijatrijskih i onkoloških ambulanti Grada Zagreba. Postavljene dijagnoze su redom posljedice psihičkog zlostavljanja. Dosta je!
ZAKLJUČAK
Nažalost, ministrica je od samog početka nekritički poklonila povjerenje upravi, a nas, zaposlenike nije ozbiljno shvatila. Možda je najveći uzrok problema u funkcioniranju kazališnog vijeća koje godinama ne uvažava primjedbe naših članova nego se problemi preglasavanjem guraju pod tepih. Naprosto se tih neriješenih problema previše nakupilo te je nezadovoljstvo i nepovjerenje toliko eskaliralo da je preraslo u sukob. Pitanje je zapravo svrhe kazališnog vijeća koje nije ni upravno, niti nadzorno, nego samo nekritički blagoslivlja odluke Intendantice.
Taj je sukob rezultirao krajnje toksičnom atmosferom u kazalištu a uprava odbija bilo kakvu odgovornost za krive odluke i nestručne metode upravljanja a zaposlenike koji na to ukazuju proglašava lažljivcima i zlobnicima, šačicom frustriranih uvijek istih nezadovoljnika. Organizacija ovog epidemiološki vrlo ograničenog prosvjeda je samo dokaz da se ne radi o šačici ljudi, nego o većini zaposlenika HNK koji traže svoje pravo na rad u normalnoj radnoj atmosferi bez uvreda, straha i stalnih prijetnji nekim sankcijama i gubitkom radnog mjesta.
Radi toga smo i zapali u, po mom znanju, najveću upravljačku krizu od osnutka Opere. Pametni ljudi kažu da je kriza zapravo poticaj za rješenje problema i tako bi i mi morali postojeću krizu iskoristiti za jedan reset upravljanja kazalištem i da stavimo, kako narod kaže, glave na kup i zajedničkim snagama uvedemo naše najveće i najznačajnije kazalište u 21. stoljeće. Na taj način, određivanjem značaja, smjera i funkcije naše najznačajnije kulturne institucije, izbjeći ćemo nove sukobe i krize i omogućiti, prije svega, glazbenoj i baletnoj umjetnosti da prodiše i da naša vjerna publika može sa zadovoljstvom uživati u dostignućima ne samo u ovoj generaciji umjetnika, nego i u vrlo talentiranim generacijama koje već kucaju na vrata našeg kazališta.
Sindikalni povjerenici u funkciji radničkog vijeća:
Mario Bokun
Damir Kovač
Jozo Kraljević
Dunja Novković
Ljubomir Puškarić
Lujza Vukičević