ZAŠTIĆENI SADRŽAJ
Zanima vas cijeli tekst?
Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.
Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.
Jedan odgovor
Ljudi moji koji je to čovjek bio! Neupućeni bi pomislio da se skrivao iza svojih,već legendarnih”Raybanki” ,a on je samo želio sakriti tugu u svojim očima, sve manje zadovoljan stvarima koje su se događale u svijetu oko njega; u njegovom Splitu.Split je za njega bio “centar svita”, volio ga je iznad svega i baš zato je bio neumoran kritičar svega lošega što se u njemu događalo.Upravo ta kritika bila je prava mjera njegove ljubavi, koju nažalost mnogi nisu mogli ili nisu htjeli razumjeti.Isto je bilo i sa kazalištem.Samo čovjek tolike topline i ljudske širine mogao je pisati onakve kritike,- bez dlake na jeziku i bez straha da se kome ne zamjeri.Bio je neovisan i samo svoj.Toliko je toga još mogao i htio reći, no nije mu bilo dopušteno, jer ovo naše vrijeme je vrijeme privida, a ne vrijeme stvarnosti.Živimo u vremenu koje se boji istine i zato je Tolja bio marginaliziran.Bio je moj profesor i silno je utjecao na moj život.
Dragi prijatelju! Sada kad si gore među zvijezdama znam da ćeš i dalje bdjeti nad svim onim što si ovdje volio, no sada će to biti bez sunčanih naočala, jer tamo gore moći ćeš bez skrivanja biti ono što si uvijek bio i zbog čega smo te toliko voljeli i poštivali.Bila je čast i privilegija poznavati te. Fala ‘in!