Kad zaključujemo o stvarnosti koja nas okružuje, logika nas često navodi da se oslonimo na vizualno i verbalno. Ipak, osim onoga što stoji u slici i u riječi, postoji niz osjetilnih elemenata koji pričaju svoju priču, često suprotnu od one koja se može vidjeti ili iskazati riječima. Ispod riječi, ispod slike, nalazi se ton, linija u glasu koja često proturječi logici i potvrđuje drukčiju stvarnost. Čujem tvoje srce u toj liniji glasa. Govorila bih o ljubavi, ali ne mogu, ti ne čuješ glas. Što se nalazi u toj paralelnoj priči? Ako je pokušamo čuti može nam otvoriti cijeli novi svijet. Ljubav u tom području sasvim je drukčije iskustvo.
O čemu govorimo kad govorimo o ljubavi? Govori li ljubav sama za sebe? Koliko je nijansi u pokušaju jedne ljubavne priče? Što se sve budi u nama kad stigne poruka osobe s kojom želimo uspostaviti ljubavni kontakt? Koje sve prepreke stoje na putu da nam se usne spoje i da nam se životi uistinu sretnu? Koliko je emocija dovoljno ili dozvoljeno? Na koji način možemo zamotati u riječi ono što nam se čini neiskazivo?
Ova predstava neće odgovoriti na postavljena pitanja. Nema u njoj velike ljubavne priče. Ona je jedna ljubavna igra, jedno zajedničko uranjanje u fragment ljubavnog diskursa koji možda samo asocijativno podsjeća na nešto što ste u životu doživjeli ili što biste mogli doživjeti.
Istovremeno, ova predstava omogućuje drukčije iskustvo gledanja. Dođete. Sjednete. Prepustite se. Oči možete imati zatvorene. Riječi ne morate slušati. Ljubav je teško smjestiti u riječi bez patetike, nemoguće je naći adekvatne riječi za ono što je u nama, u srcu, u tijelu. Ova je predstava nespretno traženje “pravog izraza”. Za onoga tko je izvana - uvijek previše, za onoga tko je iznutra - uvijek premalo…
Četvero izvođača suočava s iskustvom takvog nesporazuma. Ponekad ne možemo pročitati znakove koje šalje druga osoba, ili nismo svjesni kakve znakove sami odašiljemo kad pokušavamo iskazati kompleksni čvor misli i emocija prema osobi s kojom želimo ući u ljubavni odnos. Izvedba prati strahove, nadanja, čežnje i slutnje rastvarajući razvoj jedne veze, ili možda više veza, osluškujući glasove, riječi i unutarnja previranja.
“Tvoj glas ne govori o ljubavi” predstava je koja želi progovoriti o nemogućnosti komunikacije, o pokušajima i promašajima, o očekivanjima i predrasudama, o traženju bliskosti kroz riječi i zvuk. Ne samo između izvođača i mnogostrukih likova koje igraju, već i između pozornice i publike.
Publika je u ovu predstavu uključena kao prijatelj, podržavatelj, ispovjednik i saveznik, stoga ih pozivamo u naš dom, na susret, u naše poruke.
Tvoj glas ne govori o ljubavi jer je previše toga nemoguće izraziti u punoći u kojoj osjećamo.