Mala Moskva fragmentarna je dramska forma čija četiri lica nose imena dobro nam poznata iz Čehovljeve drame Tri sestre.
No Čehovljevo je djelo, tvrdi službena najava, autoru Tomislavu Zajecu 'tek inicijalni poticaj, motivska iskra koja pomaže ocrtavanju temeljnih odnosa među likovima, bez želje da dobro poznata priča zagospodari novim dramskim djelom.'
Čehovljeve nesretnice, naime, očajnički i jalovo streme prema Moskvi, a većina Zajecovih likova kreće se u suprotnom smjeru: iz bijelog svijeta prema zabiti s rodnom kućom unutar koje pokušavaju sagledati životne okolnosti u kojima se nalaze.
Po riječima samog autora drame Tomislava Zajeca žuđeno mjesto odlaska likova Čehovljeve drame u Maloj Moskvi postaje „mjesto povratka, odnosno rodni dom iz kojeg su se likovi i otisnuli u svijet, svaki prema svojoj životnoj priči. U vremenu u kojem živimo teško možemo pretpostaviti da je bilo koja vrsta bijega 'negdje drugdje' ili 'negdje daleko' ono što može donijeti trajno razrješenje. Odlasci koji su uvijek bolni, u ovoj su drami zapravo ono na što moji likovi žele zaboraviti ili što žele zaključati svojim povratkom u rodnu kuću, u Malu Moskvu. Utoliko su i same Tri sestre zapravo tek ishodište koje je, nakon što sam mu se u istraživanju približio najviše što sam mogao, u trenutku u kojem sam ga otpustio ostalo tek daleko sidro, sigurna ali daleka luka na putovanju. I tako su uz mene ostali tek neki novi Olga, Maša, Irina i Andrej, povratnici u prostor vlastitog djetinjstva.“
