'Jednom davno, živjela je lijepa princeza čiji su obrazi bili crveni kao ruža, a koža bijela kao snijeg. Zbog toga su je zvali Snjeguljica...' početak je poznate bajke braće Grimm, koju Kazalište Trešnja najavljuje kao predstavu za djecu od tri godine nadalje, vjernu izvorniku.
A priča izvornika dalje ide otprilike ovako: nakon što je čarobno zrcalo Kraljici otkrilo da je njena pokćerka Snjeguljica najljepša žena u kraljevstvu, a Kraljici se nije svidjelo da joj je Snjeguljica preotela tu titulu, odlučila je Snjeguljicu dati ubiti. Lovac kojem je to bilo naređeno, međutim, nije imao srca ubiti djevojku te ju je odveo u šumu i rekao da bježi.
Snjeguljica je utočište pronašla u kući sedam patuljaka, koji su je primili te su organizirali život na obostranu korist - dok su oni radili u rudniku, Snjeguljica se brinula za kuću. No, ni to nije dugo trajalo, jer je maćeha saznala da je Snjeguljica i dalje živa, te joj je prerušena u staricu, poklonila otrovnu jabuku.
Kako su bajke braće Grimm poznate, između ostalog i po elementima okrutnosti, tu slijedi dio priče koji se razlikuje od nekih kasnijih adaptacija - zlu Kraljicu patuljici su, shvativši što je učinila, krampovima otjerali na rub provalije u koju je pala, a Snjeguljicu su smjestili u stakleni lijes i izložili u prirodu. Kad je pored lijesa prolazio jašući prošao kraljević, svidjela mu se djevojka u njemu, te je, unatoč tome što je bila mrtva, zamolio patuljke da mu daju lijes i da je ponese u svoj dvorac. Patuljci su na to pristali, te su mu dali lijes, a prenoseći ga, jedan od patuljaka se spotaknuo i lijes je pao. Od udarca je Snjeguljici ispao komadić otrovne jabuke iz grla i ona se probudila, te otišla s kraljevićem i dalje su svi živjeli sretno...