'Romanca o tri ljubavi' iz pera Antuna Šoljana na glasu je kao pravi biser citatnosti i metatekstualnosti - napisana u stihovima, s 'molierskom lakoćom' i 'šekspirijanskim razvojem radnje', ironična je to priča iz doba Križarskih ratova, o vitezu koji slučajno dospijeva u dvorac u kojem su dvije 'raspoložene' žene i kapelan koji bi imao sačuvati nevinost rečenih dana...
Četiri središnja lika: Gospa, Službenica, Vitez i Kapelan protagonisti su dvočinke koja se odvija u Zamku u kojemu Gospa i Službenica žive samotnim životom. Jedino društvo im je Kapelan koji brine o ružičnjaku, ali i o Zamku i kreposti Gospe čiji je muž također u ratu. Čednost je lako čuvati sve dok Zamak ne posjeti Vitez, kada Gospa od Kapelana zatraži ključ svoga pojasa nevinosti, a od Služavke još lakše izmoli da noći umjesto nje provodi s Vitezom...
Potom ruže i tjelesne i duhovne ljubavi cvatu kao nikad, i danju i noću, i s Gospom i sa Služavkom. I tako sve dok glas neke ptice ne obeća Vitezu vrt još zamamnijih ruža, samo izvan Zamka. No, umjesto još ljepših ruža Viteza će čekati smrtonosna zamka, a zajedno s njime i Gospu i Služavku...
