Tekst ove predstave napisala je Sybille Berg, a inspiriran je knjigom 'Čista ljubav' Yeala Hedaya.
Predstava govori o dvoje samaca: Ženi (Olga Pakalović) i Muškarcu (Dražen Šivak), koji oboje žele promijeniti svoju situaciju te se nadaju vezi. Nakon mnogih loših iskustava polako gube nadu da će susresti nekog za koga će se moći vezati. Njihova zajednička prijateljica radi u agenciji za spajanje samaca i uz njenu pomoć odlučuju se na sastanak od kojega ništa ne očekuju. Prvi sastanak dogovorili su u nedjelju, zanimljivo im je, puno pričaju, ispijaju boce vina. Možda su jedno u drugome pronašili ono što su tražili? Na kraju večere Muškarac prati ženu kući, pred njezinim stanom nalaze psa, kojeg žena udomljuje, i priča o njihovome odnosu nastavlja se iz perspektive Psa (Krešimira Mikića). Kako će odnos između Muškarca i Žene dalje napredovati, hoće li ostvariti vezu, možda čak i zajednički život?
Video koji se javlja u nekim prizorima rad je Tanje Golić, a glazbu potpisuje naša poznata world-music glazbenica Tamara Obrovac.
Redatelj ove predstave Zijah. A. Sokolović piše: 'Kad si sam u svom stanu možeš se baviti svojim mislima, možeš činiti greške, a da te ne kritiziraju ili preziru. Kada je usamljen, čovjeku se čini da je otvoreniji za druge ljude. Imamo iluziju da srećemo ljude, ali mi u njima zapravo vidimo ono što tražimo kod sebe. I kada se dvoje ljudi zaista uspije sresti, kada između njih postoji neki prostor, oni se nisu u stanju potpuno otvoriti zato što uvijek tražimo i srećemo sami sebe, ne možemo se odvojiti od usamljenosti. A tu je onda i strah od kretanja u novi život, okretanja novog lista; oni javljaju strah, kod njih se javlja strah od napuštanja starih navika.
Sve što čovjek ne može prepoznati ili razumjeti plaši ga. A to onda kod njega stvara agresiju.
Ni jedna metoda nije garancija protiv usamljenosti. Metode nemaju posljedicu ukidanja usamljenosti, već smanjenja straha, straha od samoće. I samo tada se možemo odnositi prema drugima s uzajamnim poštovanjem. Znači, kada u drugome ne vidimo to što tražimo, nego ono što jest, tek tada će ljudi moći naučiti razgovarati normalno i biti ravnopravni u razgovoru.'