Predstava Durica - Male ljubavi scensko je uprizorenje stripa legendarnog hrvatskog autora Ivice Bednjanca objavljivanog godinama u časopisu Smib. Osim što je prvo ukazanje domaćeg dječjeg stripa na nekoj od kazališnih pozornica, Durica je i opsežan projekt koji uključuje još i istoimenu knjigu te besplatnu igru za mobilne telefone.
Durica je nastala na temelju stvarne osobe, Bednjančeve kćeri Andreje, koja je kao djevojčica bila tvrdoglava i stalno se durila. Naziv stripa smislio je Zvonimir Balog, a uz Duricu, u stripu se od prvih epizoda, pa do danas, najčešće pojavljuju njezini prijatelji Bibi i Dodo te suparnica Lela.
Odabirom Durica objavljenih u Smibu, 2003. godine nastala je knjiga u stripu Durica koja je uvrštena u lektiru za 2. razred osnovne škole.
Durica je jedini strip kojeg je Bednjanec kontinuirano crtao posljednjih godina života kad ga je bolest spriječila da stvara onoliko koliko je htio. Scenarije je tada počeo pisati zajedno sa sinom Darkom. Pišući ih, malo su se durili u početku, ali Ivica je ubrzo taj dio posla, uz koloriranje, u potpunosti prepustio sinu Darku. Uz Darka, tehnički dio posla povremeno je obavljala i snaha Ana, pa se može reći da je Durica bila projekt obitelji Bednjanec, koji je nastavljen i nakon Ivičine smrti.
Adaptaciju stripova za kazalište napravila je Dunja Fajdić, a režije se prihvatila Renata Carola Gatica koja o cijelom projektu kaže ovo:
"Ja sam Argentinka. Nikad nisam čula za Duricu. Otkrila sam je kad mi je Dunja Fajdic donijela strip i rekla mi je: ovo moramo postaviti na scenu. Od tog trenutka Durica me ne prestaje iznenadjivati. Nisam znala tko je ona, upoznala sam je kroz rad na predstsvi. Zaljubila sam u nje odmah, kao i svako dijete, jer jednostavno ona je jedinstvena,ali i istovremeno univerzalna. Prepoznajem se stalno u njoj i cijela predstava me vraća u moje dijetinjstvo.
Kad mi je Dunja pokazala svoj tekst odmah sam znala da to je to."