Teško, al ‘ moram

2 odgovora

1. Uzalud čekah da netko krene prije mene, no,-da citiram autora teksta,- teško je, al moram.!Zašto? Moram komentirati sjajan tekst, no ne zbog teksta, već zbog pitanja što ih otvara i zbog vlastite mentalne higijene.Nakon odgledane emisije postala sam svijesna da je gorak okus u ustima nadvladao sve druge emocije, a bilo ih je zaista puno.Mira Furlan bila je i ostala zvijezda i to je zapravo njezina krivica.Nemojmo se praviti ludi.u vrijeme kada je krenula hajka na tu veliku umjetnicu najlakši način da se nešto ušićari za sebe bio je da se pljuje po drugima i tako odvrati pozornost od vlastite prosječnosti.Mi smo narod kojemu su uvijek smetali uspješni, a ako su pri tome mladi i lijepi, onda je cijela konstrukcija zaokružena i operacija” Neka Pedro visi” može početi.Tu se uvijek igra na onu kartu- uporno ponavljana laž s vremenom postaje istina.
   Ipak,Mira je pokazala svojim stavom u nedjelju da je veliki čovjek, koji ne optužuje,čovjek koji nam svoju tugu ne gura u lice / a trebala bi nekima! / i konačno čovjek zbog kojega bi se mnogi trebali postidjeti.Možda su rane i ožiljci nakon njih učinili da je njezina Medeja bila onako veličanstvena, pa je po mom skromnom sudu na kraju Mira opet izašla kao pobjednica.A svi oni koji su pokrenuli harangu na nju mogu se ugušiti u vlastitoj zloći.Draga Miro, tvoja umjetnička karizma najbolja je osveta onima, koji su ti tako zdušno htjeli uništiti život i karijeru.Vrati se.Krajnje je vrijeme!!

2. Draga Nora, na početku da ti čestitam na novome početku. Svidjelo se to ili ne, Teatar.hr je odlična stvar i prijeko potrebna u vremenu kad bismo morali prionuti graditi kazalište kakvo nam treba. Odlično je da si otvorila temu MIRA FURLAN. Komentare u novinama nisam čitala i ne zanimaju me. Ipak, voljela bih da se vremenom oglasi i netko tko o svemu ima više informacija, te može patricipirati u diskusiji. Ja – koja sam, jednako kao i ti, ratna generacija studenata Akademije – mogu svjedočiti samo o pojedinim verzijama, dijelićima priče koja – po mom skromnom uvjerenju jest previše neuvjerljiva ili kako voli reći jedan naš sveučilišni prof. ‘ne drži vodu’. Ipak, voljela bih znati što je s (ne)navodnom organiziranom prebacivanju Židova u SAD, o prebacivanju njihova blaga ‘na sigurno’. Ima li ikakve osnove za tu priču? Što se tiče Mire Furlan kao glumice, nema se tu što puno dodati. Riječ je zasigurno o talentiranoj, lijepoj i dojmljivoj ženi. Možda je kao takva i smetala onima koje jednostavno nisu mogle dovoljno doći do izražaja. Ali, ovo tvoje ‘mamljenje’ paštašutom je nepotrebno. Dojma sam da Mira uopće ne razmišlja o povratku na pozornicu zagrebačkoga HNK ili bilo kojeg drugoga kazališta u Hrvatskoj. To njoj jednostavno nije potrebno. Proživjela je jednu situaciju kad je morala zapaliti sve mostove za sobom, i – ma koliko to neuvjerljivo zvučalo – nema povratka natrag. Ako sada može sebi osigurati pristojan život u SAD, zašto bi se vraćala? Među laž i mržnju? Zbog čega? Da glumi na hrvatskom jeziku? S kime? Još jedna stvar. Pred svima stoji izbor. Svaki pojedinac može odlučiti što će i kako će. Ona je odlučila napustiti jedinu zemlju u kojoj je – kako je govorio jedan moj profa – mogla glumiti što god je htjela. Izabrala je svoj privatni život i svoj mir. Ja tu ne vidim potrebe za bilo kakvim jadikovkama i dozivanjima. Mi smo oni koji smo ostali bakćati se s uvijek istim problemima, zloćom, neznanjem i neradom. To nam nijedna Mira ne može pomoći.