Naslovnica > VIJESTI > Nagrade Gavellinih večeri

Nagrade Gavellinih večeri

31. "Gavelline večeri" zatvorene su izvedbom predstave "Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravli" Tanje Šljivar, u režiji Mirjane Karanović i izvedbi Bosanskog narodnog pozorišta Zenica.
Share on facebook
Share on twitter

Članovi prosudbenog povjerenstva ovogodišnjih "Gavellinih večeri" Linda Begonja, Vito Taufer i Tomislav Zajec donijeli su slijedeće odluke o nagradama:
NAJBOLJA ŽENSKA ULOGA - JANA ZUPANČIČ
za ulogu Maše Kos od 45 godina i od 66 godina u predstavi "Tri zime" Tene Štivičić u režiji Barbare Hieng Samobor i izvedbi Mestnog gledališča ljubljanskog iz Ljubljane

Nevjerojatnom lakoćom glumačke igre, Jana Zupančič vješto je otključala jezik kojim dramatičarka Tena Štivičić oblikuje svoje likove, načinom koji na površini možda ostavlja dojam prividne jednostavnosti, ali istovremeno uvijek traži potpunu posvećenost i dubinsko razumijevanje. Također, uvjetno rečeno, "dvostrukom" ulogom iste žene u srednjim četrdesetim i srednjim šezdesetim godinama, Jana Zupančič je s minimalnim kazališnim sredstvima postigla začudnu transformaciju, s velikim razumijevanjem strpljivo i toplo gradeći svoju Mašu Kos. U njezinoj interpretaciji, žena je to koja samozatajnom tugom ali i blagim humorom promatra vrijeme koje ju je preraslo, ali sasvim sigurno ne i porazilo.

NAJBOLJA MUŠKA ULOGA - OZREN GRABARIĆ
za ulogu Majstora ceremonije u predstavi "Hinkemann" po drami "Njemački Hinkeman" Ernsta Tollera u režiji Igora Vuka Torbice, i izvedbi Zagrebačkog kazališta mladih iz Zagreba,

i za ulogu Daniela Dareusa u predstavi "Kao na nebu" Kay Pollaka u režiji Renea Medvešeka i izvedbi Gradskog dramskog kazališta "Gavella" iz Zagreba

U širokom rasponu od dijaboličnog Majstora ceremonije koji tuđu smrtnost promatra kao dobru šalu, do glazbenog genija koji istinski smisao pronalazi tek u susretu s vlastitom smrtnošću, Ozren Grabarić pokazao je dosljedan, precizan glumački jezik začudne unutarnje koncentracije i snage. I dok u Hinkemannu kompleksna Grabarićeva izvedba oštro i beskompromisno grabi po rubu ironiziranja društva ali vlastite pozicije u njemu, uloga dirigenta Daniela Dareusa ona je koja iz prostora tišine traži suglasje i harmoniju zajedništva, koja mu kao pojedincu vječno i tragično izmiče. Grabarić pritom, zahvaljujući dubinski osviještenom izvedbenom izrazu, obje uloge donosi podjednako uvjerljivo, dojmljivo i do kraja autentično.

NAJBOLJI REDATELJ - IGOR VUK TORBICA
za režiju predstave "Hinkemann" po drami "Njemački Hinkemann" Ernsta Tollera u izvedbi Zagrebačkog kazališta mladih iz Zagreba

Pronašavši u ansamblu Zagrebačkog kazališta mladih hrabrog i vrlo raspoloženog sugovornika, redatelj Igor Vuk Torbica odvažio se na istraživanje zahtjevnog materijala, pokazavši pritom hrabrost i vještinu u vođenju protagonista Tollerove drame širokim prostorom bezbrojnih manifestacija društvene okrutnosti. Fizička kastracija pojedinca, koji u vlastitoj nemoći svoju izgubljenost prenosi na imanentnu okolinu, u Torbičinoj interpretaciji nailazi na podjednako tragičnu kastriranost društva, pri čemu je Torbica podjednako režijski uvjerljiv u intimnijim scenama obiteljske traume, kao i kolektivnim slikama društvenog rasapa. Razvedena režija Igora Vuka Torbice sugerira da je riječ o redatelju propulzivnog talenta, koji mladenački hrabro otvara autentičan svijet, s kojim se, pa i onda kad to nije osobito ugodno, jednostavno moramo identificirati.

NAJBOLJA PREDSTAVA - "HINKEMANN"
"Hinkemann" po drami "Njemački Hinkemann" Ernsta Tollera u režiji Igora Vuka Torbice, i izvedbi Zagrebačkog kazališta mladih iz Zagreba

Zamislivši svog i Tollerovog Hinkemanna kao istinski kolektivni poduhvat, od fingiranja pastorale koju naglo zamjenjuju ratna stradanja na početku, pa sve do pasivnog pristajanja na gušenje u vlastitim traumama, promašajima i sljepilima na samome kraju, Igor Vuk Torbica sa svojom je autorskom ekipom vješto i precizno iskoristio predložak o osakaćenom vojniku negdje na obroncima 1. svjetskog rata, kako bi ispričao priču o vremenu u kojem živimo i ideologijama koje neprestano manifestiramo, a da pritom nismo baš ništa naučili o sebi i svijetu koji nas okružuje. Hinkemann je hrabra, sirova i nebrušena studija društva, promatrana očima onoga kojeg je to isto društvo iskoristilo i na najgrublji mogući način odbacilo, i koja pritom nudi jasan odgovor na pitanje koje sama postavlja – u kojem trenutku pojedinac više ne može zacijeliti. Međutim, odgovor je to koji je malo tko od nas zaista spreman i čuti."

 

 

ZAŠTIĆENI SADRŽAJ

Zanima vas cijeli tekst?

Teatar.hr financira se isključivo sredstvima svojih čitatelja. Stoga ostatak ovog teksta možete pročitati samo uz pretplatu ili SMS plaćanje. Pretplatiti se možete već za 1 kn dnevno.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
POVEZANE VIJESTI