Ovaj se projekt trebao, prema početnoj ideji naslanjati na čuvene Cherbourške kišobrane" ali se - kako objašnjava ravnatelj splitske Drame, Trpimir Jurkić, predstava kroz proces rada znatno izmijenila.
Autorice predstavu najavljuju ovako:
"Zemlja u kojoj živimo svakodnevno nam daje tisuće razloga da od nje odustanemo. U trenutku kada se većina državljana Hrvatske pita što je nama naša borba, država, vlada, demokracija dala, u trenutku kada tisuće ljudi napušta zemlju u potrazi za boljim životom, u trenutku kada je pristojan život postao luksuz, u trenutku u kojem se ideologije titanski sukobljavaju, političari se zapliću u vlastite laži dok istovremeno potiho rasprodaju resurse, u takvom trenutku zaustavljamo se na sat i pol jedne večeri u jednom gradu, u jednoj zgradi u kojem žive sasvim obični ljudi. Možda su naši susjedi, možda su naši poznanici, možda su nam sasvim nepoznati, a možda u njima prepoznajemo sami sebe. Neki od njih traže izlaz, neki su već odavno odustali, neki oplakuju loše životne poteze. U tih sat i pol njihove se priče raspliću, a njihovi životi od te večeri više nikada neće biti isti. Možda samo zato jer im je netko postavio pitanje: Jeste li spremni preuzeti odgovornost?"
