Ernani je operna dramma lirico u četiri čina, koju je prema libretu Francesca Maria Piave skladao Giuseppe Verdi. Praizvedena je na sceni venecijanskog Teatro Fenice 1844. godine, a 1904. postala je i službeno prva opera u povijesti koja je u cijelosti snimljena, ali i najveći Verdijev hit sve do nastanka Il trovatore.
Predložak za libreto bila je drama Hernani iz pera Victora Hugoa, o odmetniku koji zbog ljubavi prema Elviri ubije španjolskog kralja, ali na koncu i sam tragično skonča.
Ernani u HNK Split postavljaju tamošnji ravnatelj opere, maestro Lipanović i redatelj gost iz inozemstva Giancarlo del Monaco.
Prvi čin
Otac Don Carlosa, u operi Don Carla, budueg Carla V., Filip Lijepi, dao je smaknuti vojvodu od Segovije, oduzevši mu imovinu i prognavši obitelj. Njegov sin, Don Juan Aragonski, postao je odmetnik i zove se Ernani. Ernani je zaljubljen u Elviru, neakinju ostarjeloga španjolskog plemia Don Ruya Gomeza de Silve koji se želi oženiti njome. U Elviru je zaljubljen i Don Carlo. Elvira, naravno, voli Ernanija.
Ernani se krije u aragonskim brdima, okružen vjernim sljedbenicima (“Allegri… beviamo”). U uobičajenoj trodijelnoj ariji: recitativ - cavatina - cabaletta povjerava im da se zaljubio u Elviru koju sutradan Silva namjerava odvesti pred oltar, što će značiti njegov, Ernanijev, kraj. Suborci mu obećaju da će mu pomoći u planu da otme Elviru (“Mercè, diletti amici… Come rugiada al cespite… Oh tu che l’ alma adora”).
Druga slika događa se u Elvirinim odajama u Silvinu dvorcu. Užasnuta mogućim brakom sa Silvom, Elvira čeka voljenog Ernanija da je otme iz mrskog zagrljaja. Djevojke joj nose svadbene darove i pjevaju u njezinu čast, ali ona misli samo na Ernanija. I Elvira se predstavlja trodijelnom arijom “Surta è la notte… Ernani!... Ernani, involami… Tutto sprezzo che d’ Ernani”). Drama počinje kad u Elvirine odaje iznenada bane Don Carlo, tj. kralj, i izražava joj žarku ljubav (“Qui mi trasse amor possente”). Iz tajnog ulaza dolazi Ernani. Kralj ga prepoznaje. Obojica su spremna sukobiti se u borbi za Elvirinu ljubav. Ona ih uspije spriječiti, ali tada ulazi Silva. I on se predstavlja trodijelnom arijom “Chi mai vegg’io? … Infelice!... e tuo credevi... L’ offeso onor, signori”. Povrijeđen u svojem ponosu, poziva na osvetu, ali posustaje kad shvati da je pred njim kralj. Kralj, pak, ne želeći da se Silva osveti Ernaniju, traži od ostarjeloga španjolskog granda da Ernaniju omogući odlazak kao njegovu povjerljivom čovjeku.
Drugi čin
U sjajno osvijetljenoj dvorani u Silvinu dvorcu sve je spremno za svadbu Silve i Elvire. Vjerujući da je Ernani mrtav, Elvira je nevoljko ipak pristala udati se za Silvu. Pojavljuje se hodočasnik i u skladu s kastiljskom tradicijom, Silva mu nudi gostoprimstvo. To je zapravo prerušeni Ernani. Kad ugleda Elviru kao nevjestu, odaje se tko je i nudi svoju glavu Silvi kao svadbeni dar. Ali Silva ne želi prekršiti obiaj - gost će u njegovu domu uvijek uživati zaštitu. Kad su na trenutak ostali sami, Ernani predbacuje Elviri nevjeru. Ona mu objašnjava da je pristala na brak sa Silvom zato što je bila zavedena vijestima o njegovoj smrti. Ali bila je spremna da u trenutku pristanka pred oltarom sebi oduzme život. Ernani i Elvira prepuštaju se ljubavi, ali se između njih iznenada ispriječi Silva. Željan je osvete, ali na svoj način. Neće ubiti Ernanija sada, nego mu sprema goru sudbinu. Za sada će ga sakriti u tajnu prostoriju. U dvorac dolazi kralj i zatječe naoružane straže. Traži od Silve da mu preda Ernanija, no Silva to odbija. Ne želi izdati gosta i u zamjenu nudi vlastitu glavu. Kralj naređuje da se pretraže sve prostorije i prijeti starome plemiću (“La vedremo, veglio audace”). Uzalud, Silva neće izdati Enanija ni kad kralj odvodi Elviru kao taokinju, obasipajući je najljepšim obećanjima (“Vieni meco, sol di rose”). Ernani i Silva ostaju sami. Silva poziva mladia na dvoboj, ali Ernani to ne prihvaća zbog Silvinih godina. A i u tom trenutku važnije je spasiti Elviru od njihova zajedničkog suparnika, kralja. Ernani će svakako pružiti Silvi zadovoljštinu. Daje mu svoj lovački rog. Kad začuje njegov zov, sam će se ubiti prema Silvinoj želji.
Treći čin
Trećim činom dominira lik kralja Carla V. Carlo dolazi u grobnicu svojeg velikog prethodnika, cara svetog Rimskog Carstva, Carla Velikog (742-814) u katedrali de Aquisgran u Aix-La-Chapelle (Aachenu). Tamo će se sakriti i pričekati da vidi urotnike koji kuju urotu protiv njega, ali i ishod svojeg izbora za cara. Ostavši sam, pjeva jednu od onih lijepih Verdijevih baritonskih arija “Oh de’ verd’ anni miei” s krasnom završnom frazom. Dolaze urotnici s lozinkom “Ad augusta! Per angusta”, što bi značilo “Do uzvišenog cilja doći ćemo uskim putovima”. Među njima su Silva i Ernani. Treba izabrati tko će ubiti kralja. Izvučen je Ernani. Silva ga preklinje da prepusti njemu ruku pravde i nudi mu zauzvrat njegov, Ernanijev, život i sva svoja dobra, ali Ernani ne odustaje od osvete. Urotnici se zaklinju u spremnost za borbu za slobodu i pjevaju poznati zbor “Si ridesti il Leon di Castiglia” - Neka se ponovno probudi kastiljski lav!
Tri topovska hica najavljuju dolazak Carla Petog. Skuplja se sjajna dvorska suita u kojoj je i Elvira. Izbornici su izabrali Carla za cara svetog Rimskog Carstva. Carlo najprije zaprijeti urotnikom plemstvu smrću na stratištu, a običnom puku tamnicom. Ernani otkriva tko je - Don Juan Aragonski - i prepušta se caru na milost i nemilost. Elvira na koljenima moli cara za milost. I tada se u Carlu nešto prelomi. Ne samo da oslobađa Ernanija nego mu daje i Elviru za ženu.
Četvrti čin
U palači Don Juana Aragonskog u Zaragozi traje svadbena svečanost. Među uzvanicima promiče maskirani lik u crnom dominu i unosi tjeskobu, ali veselje ne prestaje. Ernani i Elvira predaju se svojoj teško ostvarenoj ljubavi. No čuje se zvuk roga iz daljine. Ernani shvaća da Silva traži svoj plijen i zbunjenu Elviru šalje da mu donese lijek. A tada na scenu stupa Silva. Uzalud Ernani preklinje starca da mu nakon svih pretrpljenih zala dopusti da ispije pehar ljubavnog zanosa. Silva je neumoljiv, umjesto pehara nudi mu izbor: bodež ili otrov. Uzalud i Elvira moli milost. Ernaniju preostaje samo da časno ode u smrt, izabire bodež i zarine ga u grudi. Elvira se ruši nad njegovim mrtvim tijelom.
