Login za korisnike

Ubiti Zorana Đinđića

Predstava za koju Mirjana Karanović tvrdi da je “moćna, beskompromisna i hrabra…”, odnosno, “sve ono što ‘Zoran Đinđić’ Olivera Frljića – nije.”

***

2012. godina Srbija je obilježavala desetu godišnjicu od ubojstva Zorana Đinđića, što se uvelike odrazilo i na srpskoj kazališnoj sceni. Najveći odjek izazvala je, očekivano, predstava Olivera Frljića izvedena u beogradskom Ateljeu 212, koja je dijelom bila zaslužna i za ostavku Kokana Mladenovića na ravnateljsko mjesto tog kazališta. U isto je vrijeme praizvedbu doživjela i predstava Zlatka Pakovića Ubiti Zorana Đinđića kojeg je Mirjana Karanović opisala kao moćnu, beskompromisnu i hrabru predstavu, sve ono što Zoran Đinđić Olivera Frljića - nije, a Jovan Ćirilov, osnivač BITEF-a, rekao je kako je Paković uspio promijeniti njegovo mišljenje o tome da je ovakvu temu nemoguće ozbiljno obraditi u kazalištu. O sezoni Đinđića u srpskom kazalištu detaljnije smo vam pisali - ovdje.

Ubiti Zorana Đinđića nastala je u produkciji Studentskog kulturnog centra Novi Sad 2012. godine, a autorski tim i gledatelji opisali su je kao politički cabaret. Da bi došla do gledališta, publika prolazi kroz galeriju isječaka iz srpskih tiskovina koji prikazuju hajku koja je prethodila samom atentatu na Đinđića. Do početka predstave, publici se pušta rečenica aktualnog srpskog predsjednika Tomislava Nikolića, koji je izjavio sljedeće: Ako neko od vas vidi slučajno Zorana Đinđića, recite mu da je i Tito pred smrt imao problema sa nogom. Kombinacijom dokumentarnog materijala, brehtijanskih songova i mnoštva crnog humora i ironije, Paković želi podsjetiti na ideje Zorana Đinđića, ali i na zaborav istih.

O predstavi sam redatelj kaže:
Na atentat na Đinđića treba gledati đinđićevski. Istina se ne nalazi, dakle, u motivima za ubojstvo premijera, nego u rezultatima tog ubistva. Dosta se govorilo o izvršiteljima, vreme je da govorimo o korisnicima atentata. Predstava „Ubiti Zorana Đinđića“ je osveta svima onima koji su priželjkivali Đinđićevo ubistvo i njime se okoristili. Njima se treba izrugivati na smrt jer oni čine sve da građani i građanke Srbije budu nezadovoljni i sumorni. Predstava je poput sna, poput onog sna iz kojeg se budimo od vlastitog smeha. Ali, buđenje je košmarno, jer se budimo u jalovoj stvarnosti, bez perspektive za one koje volimo.

Predstava Zlatka Pakovića Ubiti Zorana Đinđića u Hrvatsku stiže sa stanovitim zakašnjenjem, tri godine nakon premijerne izvedbe, a domaća publika s njegovim se radom upoznala u kolovozu i rujnu, kad je njegov Ibsenov Neprijatelj naroda kao Brechtov poučni komad izvedena na Zadru snova i Ganz novom festivalu.


Odgovori

POVEZANE VIJESTI