Koreograf Roberto Olivan učenik je Anne Terese de Keersmaeker, a hrvatskoj publici već se predstavio 2013. godine predstavom vlastite trupe Olivan Enclave Dance Company - A place to bury strangers.
Spone je kreirao za ZPA , a službena najava kaže kako je predstava su nastala iz naoko slučajnih svakodnevnih situacija, postupaka i pokreta izvođača, koji ih nastoje uprizoriti na sceni, dodajući im pritom nove razine zanimanja i važnosti.
"Plesna građa koju su u osnovi kreirali sami plesači od samog je početka imala veoma jasnu svrhu: iskušati tjelesne i emotivne granice izvođača kako bi nastao jedinstven oblik vizualne poezije – njihova vlastita poezija koja se temelji na njihovu vlastitu iskustvu. Time smo došli do teme nevidljivih veza koje spajaju ljude na razne načine i do spoznaje činjenice da smo jedni drugima potrebni da bismo ponovno bili svoji. Čovjek je po prirodi sklon traženju sigurnosti i zaštite od bolnih i neugodnih situacija. Iz toga se rađa strah. Ali kad učinimo taj nesvjesni potez, ujedno propuštamo priliku istražiti i iskusiti nešto iznenađujuće pozitivno. Rezultat je slagalica događaja koji otkrivaju vidove osobnosti izvođača. Događaja koji se temelje na njihovim vlastitim sjećanjima, željama i osjećajima, umotanim u određenu dozu mašte."
