Novi autorski projekt Saše Anočića inspiriran je animiranim filmom Adama Eliota, Mary & Max, a koji je nakon premijere na Sundance festivalu 2009. osvojio Annecy te se prometnuo u jedan od najbolje ocijenjenih filmova svih vremena. Priča je to o neočekivanom prijateljstvu što ga usamljena australska djevojčica i ostarjeli Židovu razviju razmjenjujući pisma.
Anočić je o predstavi zapisao:
Taj crtani film me se duboko dojmio i doslovno nam prezentirao koliko je naš život poezija, koliko tragikomedija i koliko ništa ostalo. A gledajući ga bio sam duboko potresen i iz sjećanja probudio sam u sebi jednu priču koja mi se dogodila prije nekih 15-tak godina.
Prije nekih 15-tak a i malo više godina sjedio sam za svojim stolom ispod prozora (koji je gledao u malo dvorište) i pisao.
Odjednom nešto je proletjelo u dvorištu.
Prvo sam pomislio da mi se samo učinilo pa sam nastavio pisati. A onda je opet nešto proletjelo. Bijelo. Je, ovaj put je zaista nešto proletjelo. A onda opet. Naime; o čemu se radi: u to vrijeme zaista slučajno tj. slučajno su se našla dva bića u mojoj obitelji; poluperzijski mačak s tri noge i jedan od najincestuoznijih zakržljalih pasa, predivna i blaga karaktera,iz pasmine labrador. Zvali su se Bibica i Bobica i postali su nerazdvojni prijatelji. Jedno bez drugog jednostavno nisu mogli a lijepo bi se zabavljali. Jedna od najomiljenijih igara bilo je bacanje Bibice. Bobica bi uhvatio Bibicu čeljustima za vrat tj. glavu i zavitlao je u zrak. Bibica bi tako slinava letjela i uvijek se dočekala na te svoje tri jadne nogice. Eto tako su se oni zabavljali. A i jedno drugo su bezuvjetno branili u svakoj situaciji i tako sam ja imao čast uživati u njihovom čudnom prijateljstvu, gotovo punih 10 godina.
A onda su oba umrli. Jedno za drugim. Jer jedno bez drugoga nisu mogli. Možda zbog toga što su njih dvoje bili zapravo - jedno.
Predstavu Nas dva i ja treba upravo tako percipirati. Poput poezije. Svak je apsolutno može prihvatiti iz nekog svog najosobnijeg rakursa i mirisi prvih životnih situacija će se vratiti i rasplamsati. Uglavnom je to priča o jednom vrlo neobičnom prijateljstvu koje se kao i sve dogodilo slučajno. A iz nasušne potrebe. Imati netko tko te ali zaista i odistinski razumije i treba, potreba je života vrijedna.