Nas dva i ja

DATUM PREMIJERE:
GODINA:
VRSTA:
OCJENA PUBLIKE:
12345
Autorski projekt Saše Anočića inspiriran jednim od najomiljenijih animiranih filmova svih vremena.

Warning: Attempt to read property "post_parent" on array in /home/teatar/public_html/wp-content/plugins/dynamic-content-for-elementor/class/trait/meta.php on line 558

Warning: Attempt to read property "post_content" on array in /home/teatar/public_html/wp-content/plugins/dynamic-content-for-elementor/class/trait/meta.php on line 563
autorski tim funkcija
Emilija Šušković Jakopac kostimograf
Matija Antolićskladatelj
Saša Anočićautor
Saša Anočićredatelj

Novi autorski projekt Saše Anočića inspiriran je animiranim filmom Adama Eliota,  Mary & Max, a koji je nakon premijere na Sundance festivalu 2009. osvojio Annecy te se prometnuo u jedan od najbolje ocijenjenih filmova svih vremena.  Priča je to o neočekivanom prijateljstvu što ga usamljena australska djevojčica i ostarjeli Židovu razviju razmjenjujući pisma.

Anočić je o predstavi zapisao:

Taj crtani film me se duboko dojmio i doslovno nam prezentirao koliko je naš život poezija, koliko tragikomedija i koliko ništa ostalo. A gledajući ga bio sam duboko potresen i iz sjećanja probudio sam u sebi jednu priču koja mi se dogodila prije nekih 15-tak godina.

Prije nekih 15-tak a i malo više godina sjedio sam za svojim stolom ispod prozora (koji je gledao u malo dvorište) i pisao.

Odjednom nešto je proletjelo u dvorištu.

Prvo sam pomislio da mi se samo učinilo pa sam nastavio pisati. A onda je opet nešto proletjelo. Bijelo. Je, ovaj put je zaista nešto proletjelo. A onda opet. Naime; o čemu se radi: u to vrijeme zaista slučajno tj. slučajno su se našla dva bića u mojoj obitelji; poluperzijski mačak s tri noge i jedan od najincestuoznijih zakržljalih pasa, predivna i blaga karaktera,iz pasmine labrador. Zvali su se Bibica i Bobica i postali su nerazdvojni prijatelji. Jedno bez drugog jednostavno nisu mogli a lijepo bi se zabavljali. Jedna od najomiljenijih igara bilo je bacanje Bibice. Bobica bi uhvatio Bibicu čeljustima za vrat tj. glavu i zavitlao je u zrak. Bibica bi tako slinava letjela i uvijek se dočekala na te svoje tri jadne nogice. Eto tako su se oni zabavljali. A i jedno drugo su bezuvjetno branili u svakoj situaciji i tako sam ja imao čast uživati u njihovom čudnom prijateljstvu, gotovo punih 10 godina.

A onda su oba umrli. Jedno za drugim.  Jer jedno bez drugoga nisu mogli. Možda zbog toga što su njih dvoje bili zapravo - jedno.

Predstavu Nas dva i ja treba upravo tako percipirati. Poput poezije. Svak je apsolutno može prihvatiti iz nekog svog najosobnijeg rakursa i mirisi prvih životnih situacija će se vratiti i rasplamsati. Uglavnom je to priča o jednom vrlo neobičnom prijateljstvu koje se kao i sve dogodilo slučajno. A iz nasušne potrebe. Imati netko tko te ali zaista i odistinski razumije i treba, potreba je života vrijedna.

Komentirajte

PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite
naš
Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE