Naslovnica > PREDSTAVE > Nas dva i ja

Nas dva i ja

DATUM PREMIJERE:
GODINA:
VRSTA:
OCJENA PUBLIKE:
12345
Autorski projekt Saše Anočića inspiriran jednim od najomiljenijih animiranih filmova svih vremena.
autorski tim funkcija
Emilija Šušković Jakopac kostimograf
Matija Antolićskladatelj
Saša Anočićautor
Saša Anočićredatelj

Novi autorski projekt Saše Anočića inspiriran je animiranim filmom Adama Eliota,  Mary & Max, a koji je nakon premijere na Sundance festivalu 2009. osvojio Annecy te se prometnuo u jedan od najbolje ocijenjenih filmova svih vremena.  Priča je to o neočekivanom prijateljstvu što ga usamljena australska djevojčica i ostarjeli Židovu razviju razmjenjujući pisma.

Anočić je o predstavi zapisao:

Taj crtani film me se duboko dojmio i doslovno nam prezentirao koliko je naš život poezija, koliko tragikomedija i koliko ništa ostalo. A gledajući ga bio sam duboko potresen i iz sjećanja probudio sam u sebi jednu priču koja mi se dogodila prije nekih 15-tak godina.

Prije nekih 15-tak a i malo više godina sjedio sam za svojim stolom ispod prozora (koji je gledao u malo dvorište) i pisao.

Odjednom nešto je proletjelo u dvorištu.

Prvo sam pomislio da mi se samo učinilo pa sam nastavio pisati. A onda je opet nešto proletjelo. Bijelo. Je, ovaj put je zaista nešto proletjelo. A onda opet. Naime; o čemu se radi: u to vrijeme zaista slučajno tj. slučajno su se našla dva bića u mojoj obitelji; poluperzijski mačak s tri noge i jedan od najincestuoznijih zakržljalih pasa, predivna i blaga karaktera,iz pasmine labrador. Zvali su se Bibica i Bobica i postali su nerazdvojni prijatelji. Jedno bez drugog jednostavno nisu mogli a lijepo bi se zabavljali. Jedna od najomiljenijih igara bilo je bacanje Bibice. Bobica bi uhvatio Bibicu čeljustima za vrat tj. glavu i zavitlao je u zrak. Bibica bi tako slinava letjela i uvijek se dočekala na te svoje tri jadne nogice. Eto tako su se oni zabavljali. A i jedno drugo su bezuvjetno branili u svakoj situaciji i tako sam ja imao čast uživati u njihovom čudnom prijateljstvu, gotovo punih 10 godina.

A onda su oba umrli. Jedno za drugim.  Jer jedno bez drugoga nisu mogli. Možda zbog toga što su njih dvoje bili zapravo - jedno.

Predstavu Nas dva i ja treba upravo tako percipirati. Poput poezije. Svak je apsolutno može prihvatiti iz nekog svog najosobnijeg rakursa i mirisi prvih životnih situacija će se vratiti i rasplamsati. Uglavnom je to priča o jednom vrlo neobičnom prijateljstvu koje se kao i sve dogodilo slučajno. A iz nasušne potrebe. Imati netko tko te ali zaista i odistinski razumije i treba, potreba je života vrijedna.

Odgovori

Share on facebook
Share on twitter
PRATITE NAS I NA
INBOX

Ne propustite naš dnevni Newsletter

Sažetak svih vijesti objavljenih prethodnog dana dostavljamo svakog jutra u vaš inbox

NAJČITANIJE
NAJNOVIJE