Nevidljivi grad kazališni je triptih koji nastoji sabrati sve obmane i prazna obećanja kojima su razne društvene i religijske ideologije hrabrile takozvane male ljude u političko nestabilnom vremenu između dva svjetska rata, u poslijeratnom socijalizmu, te u današnjem neoliberalnom kapitalizmu.
Pokušava to učiniti kroz ocrtatavanje i rekonstruiranje duha splitskog težačkog kvarta Lučac, kroz "tri zasebna vremenska odsječka i tri odvojene stilske formacije", kaže autorica predstave Olja Lozica.
Dramaturg Matko Botić koncept dodatno pojašnjava ovako:
"Predstava progovara o raznim vrstama utopija, posebno o onome što sociolog Lewis Mumford zove utopijama bijega – ideološkim konceptima s kojima su u proteklih stotinjak godina ljude na ovim prostorima hrabrili da izdrže u svakodnevnoj muci življenja, jer će nekom drugom, negdje drugdje biti bolje. “Nevidljivi grad” u vremenskom kontinuitetu na scenu postavlja obrise tih kolektivističkih obmana: religijska zazivanja obećanog raja u razdoblju između dva svjetska rata, društvene projekcije bolje budućnosti u poslijeratnom socijalizmu, sve do današnjeg postideološkog vremena i njegovih promicatelja kulta kapitala."
Predstava se slijedi linearni protok vremena, pa se prvi, neverbalni dio odvija u prvoj polovici dvadesetog stoljeća, u mitskom Lušcu, predgrađu velikog grada ispunjenom težacima s vlastitim običajima, ritualima i navikama. Umjesto govornom radnjom taj je dio predstave ispunjen živims likama i zborskim obradama starih narodnih i crkvenih napjeva. Sve to naglo se prekida brujanjem savezničkih aviona, koji su 1944. godine sa zemljom sravnili veliki dio prostora o kojem govori predstava.
Drugi dio predstave temelji se na Ivšićevom Sunčanom gradu izmještenom u točno određen prostor i vrijeme, a izvodi ga mlađi dio asplitskog ansambla.
Završni, treći dio radnju prenosi u današnje vrijeme, za što su mu inspiracija Calvinovi Nevidljivi gradovi, a realiziran je - kažu - u žanru fizičkog teatra i izvode ga iskusni članovi dramskog ansambla splitskog HNK.
Stara žena u trećem dijelu, majka muškarca koji se svim silama trudi postati uspješni ugostitelj, jedino je lice prisutno u svim segmentima “Nevidljivog grada”: najprije kao djevojčica, potom kao mlada žena te na kraju kao starica pri kraju životnoga puta.
Njezino iskustvo iz sva tri društvena sustava, kažu autori predstave, presudno je za scensko uobličavanje zaključka iz Calvinovog romana:
"Pakao živućih nije nešto što će biti: ako postoji, onda je već ovdje, onda je to pakao koji svakoga dana nastanjujemo, koji tvorimo bivajući zajedno. Dva su načina da izbjegnemo patnju. Prvi mnogima polazi za rukom: prihvatiti pakao, sroditi se s njime do te mjere da ga više i ne opažamo. Drugi je smion, iziskuje stalnu budnost i učenje: tražiti i znati prepoznati tko i što usred pakla nije pakao, i omogućiti mu da traje, dati mu prostora."
Nevidljivi grad jedna je dramska premijera 61. Splitskog ljeta, no u njoj sudjeljuje više od 70 izvođača - od zbora Brodosplit, preko KUD-a Jedinstvo, do gotovo cijelog asnambla Drame HNK u Splitu.
