Prva baletna premijera 28. Muzičkog biennala Zagreb ujedno je dio tzv. francuske sezone odnosno Rendez-vous festivala Francuske u Hrvatskoj. Sastoji se iz dva dijela: Kompleksnu poeziju skladao je Tomislav Oliver, a Mehanizam sebičnoga gena potpisuje Ivana Kiš. S obzirom da je MBZ prije svega glazbena manifestacija, evo kako službeno najavljuje praizvedbe dviju kompozicija:
Plesna suita od sedam stavaka Kompleksna poezija inspirirana je esejem o estetici In’ei Raisan / U pohvalu sjene, jednoga od najvažnijih japanskih književnika dvadesetoga stoljeća Junichira Tanizakija. U svojoj esejističko-lirskoj prozi Tanizaki pruža kontrastivno komparativnu analizu tradicionalne japanske i suvremene zapadnjačke estetike, fokusirajući se na najveću razliku koju on vidi u posve različitom poimanju svjetla i sjene; odnosno zapadnjačke sklonosti svjetlu i blještavilu, nasuprot japanskoj privrženosti sjeni, tami i prigušenoj svjetlosti. U ovome Tanizaki prepoznaje odraz temperamenta i načina poimanja života i umjetnosti – japanska smirenost i pritajenost, antiopod je zapadnjačkoj probitačnosti, prodornosti, težnji ka napretku te stalnoj dinamici i aktivnosti. Autor glazbe u svojem je stvaralačkom postupku vođen željom za suočavanjem ovih suprotstavljenih ideja, sintezom dvaju, na prvi pogled, nepomirljivih pristupa. S jedne strane težnja za visokim stupnjem kohezije glazbenoga materijala, pri čemu dominira složena organizacija međuodnosa individualnih elemenata skladbe, a s druge strane potreba za njihovom selektivnom raspoznatljivošću. Jasnoćom kontrasta na razini strukture i forme, koje se isprepliću u dijalektičkome narativu, koji se postupnim raslojavanjem postupcima redukcije, stilizacije i montaže glazbenoga materijala pokušava približiti stanju potpune čistoće ekspresije u kojemu zvuk postaje apologija sjene.
Iako se priča Mehanizma sebičnoga gena djelomično temelji na životu poznatoga kemičara i znanstvenika Georgea Roberta Pricea, balet se ne bavi teoremom nego autoricu zanimaju Priceovi procesi i promjene. Odabrana glazbena forma je zrcalna, jer je ona izravno povezana sa sadržajem; prije zrcala Priceovo je znanstveno otkriće, a nakon zrcala potpuni životni obrat.
Glazbu čine sljedeći dijelovi:
- razmišljanje
- stroj za gen – stvaranje
- mračnije istine o ljudskoj prirodi
- silazak
- vrisak i implozija vriska
- pad pri usponu
- 7. lipnja
- stroj za gen – kvar
- sniježi prema gore ( ostalo mi je točno 15 penija)
- koda
A sad o koreografu.
Ime Pascal Touzeau pozornijem domaćem gledatelju ne bi trebalo biti nepoznanica. Isti je koreograf još 2009. godine potpisao Legendu o Orašaru u zagrebačkoj Komediji, a u koprodukciji s (kako se poslije ustanovilo) nepostojećom trupom Croatia i Madrid Balletom kojemu je tad bio na čelu. Rečena se produkcija nije baš proslavila ni kod kritike ni kod publike, a sam Touzeau u međuvremenu je iz Madrida dospio do Mainza kao kućni koreograf tamošnjeg državnog teatra. Svemu tome usprkos, u službenoj biografiji na svojim web stranicama i dalje kao jedan od najvećih uspjeha karijere navodi nastup na reviji Isseya Miyakea u Louvreu.
Može li koprodukcija HNK Zagreb i Muzičkog biennala preskočit tu letvicu?