Kraljevi bogova

premijera: 25.4. 2015
produkcija: HNK Zagreb, MBZ

vrsta: balet
naziv izvornika: Kraljevi bogova

Dvoje mladih hrvatskih skladatelja i francuski koreograf dubiozne karijere potpisuju prvu baletnu premijeru 28. MBZ.

***

Prva baletna premijera 28. Muzičkog biennala Zagreb ujedno je dio tzv. francuske sezone odnosno Rendez-vous festivala Francuske u Hrvatskoj. Sastoji se iz dva dijela: Kompleksnu poeziju skladao je Tomislav Oliver, a Mehanizam sebičnoga gena potpisuje Ivana Kiš. S obzirom da je MBZ prije svega glazbena manifestacija, evo kako službeno najavljuje praizvedbe dviju kompozicija:

Plesna suita od sedam stavaka Kompleksna poezija inspirirana je esejem o estetici In’ei Raisan / U pohvalu sjene, jednoga od najvažnijih japanskih književnika dvadesetoga stoljeća Junichira Tanizakija. U svojoj esejističko-lirskoj prozi Tanizaki pruža kontrastivno komparativnu analizu tradicionalne japanske i suvremene zapadnjačke estetike, fokusirajući se na najveću razliku koju on vidi u posve različitom poimanju svjetla i sjene; odnosno zapadnjačke sklonosti svjetlu i blještavilu, nasuprot japanskoj privrženosti sjeni, tami i prigušenoj svjetlosti. U ovome Tanizaki prepoznaje odraz temperamenta i načina poimanja života i umjetnosti – japanska smirenost i pritajenost, antiopod je zapadnjačkoj probitačnosti, prodornosti, težnji ka napretku te stalnoj dinamici i aktivnosti. Autor glazbe u svojem je stvaralačkom postupku vođen željom za suočavanjem ovih suprotstavljenih ideja, sintezom dvaju, na prvi pogled, nepomirljivih pristupa. S jedne strane težnja za visokim stupnjem kohezije glazbenoga materijala, pri čemu dominira složena organizacija međuodnosa individualnih elemenata skladbe, a s druge strane potreba za njihovom selektivnom raspoznatljivošću. Jasnoćom kontrasta na razini strukture i forme, koje se isprepliću u dijalektičkome narativu, koji se postupnim raslojavanjem postupcima redukcije, stilizacije i montaže glazbenoga materijala pokušava približiti stanju potpune čistoće ekspresije u kojemu zvuk postaje apologija sjene.

Iako se priča Mehanizma sebičnoga gena djelomično temelji na životu poznatoga kemičara i znanstvenika Georgea Roberta Pricea, balet se ne bavi teoremom nego autoricu zanimaju Priceovi procesi i promjene. Odabrana glazbena forma je zrcalna, jer je ona izravno povezana sa sadržajem; prije zrcala Priceovo je znanstveno otkriće, a nakon zrcala potpuni životni obrat.

Glazbu čine sljedeći dijelovi:

  1. razmišljanje
  2. stroj za gen – stvaranje
  3. mračnije istine o ljudskoj prirodi
  4. silazak
  5. vrisak i implozija vriska
  6. pad pri usponu
  7. 7. lipnja
  8. stroj za gen – kvar
  9. sniježi prema gore ( ostalo mi je točno 15 penija)
  10. koda

A sad o koreografu.

Ime Pascal Touzeau pozornijem domaćem gledatelju ne bi trebalo biti nepoznanica. Isti je koreograf još 2009. godine potpisao Legendu o Orašaru u zagrebačkoj Komediji, a u koprodukciji s (kako se poslije ustanovilo) nepostojećom trupom Croatia i Madrid Balletom kojemu je tad bio na čelu. Rečena se produkcija nije baš proslavila ni kod kritike ni kod publike, a sam Touzeau u međuvremenu je iz Madrida dospio do Mainza kao kućni koreograf tamošnjeg državnog teatra. Svemu tome usprkos, u službenoj biografiji na svojim web stranicama i dalje kao jedan od najvećih uspjeha karijere navodi nastup na reviji Isseya Miyakea u Louvreu.

Može li koprodukcija HNK Zagreb i Muzičkog biennala preskočit tu letvicu?

 


12345

Odgovori

IZDVOJENO
MAGAZIN
NATJEČAJI & POSLOVI